Na pitanje da li će i Rudnike boksita zadesiti ista sudbina kao i KAP, odnosno proglašenje bankrota, Kostić nije mogao da pruži precizan odgovor, jer, kako je objasnio, ne raspolaže podacima o potraživanjima povjerilaca i o vrsti i vrijednosti imovine, zaduženjima kompanije, biznis perspektivi i kadrovskom potencijalu.
“Bez tih podataka je neozbiljno davati bilo kakvu procjenu u tom smislu”, rekao je Kostić agenciji Mina-business.
On smatra da se KAP i Rudnici boksita mogu izvesti na pravi put, ali da im isto tako jednako prijeti i gašenje.
„Moguća su oba rješenja i nije demagogija to reći. Zaista su moguće i jedno i drugo rješenje, ali to zavisi od mnogih faktora koje ovdje ne bi mogli valjano ni nabrojati”, dodao je Kostić.
Prema njegovim riječima, generalno posmatrano uvođenje stečaja u bilo kojoj kompaniji ukazuje na neodrživ način poslovanja odnosno odsustvo ključnih ekonomskih principa u poslovanju.
„Sa tog aspekta stečaj je nužan i potreban ishod jer upravo dobro osmišljen stelajni ili proces bankrota, predstavlja značajan preduslov za efikasnost jedne privrede“, kazao je Kostić.
Stečaj, kako je objasnio, ukida neodrživo poslovanje koje je samo rasipalo i devastiralo resurse kompanije i kroz proces restrukturiranja, ako za njega postoje uslovi, pruža šansu preduzeću za novi poslovni ciklus.
Kostić smatra da je stečaj, posmatrano sa tog aspekta, prije šansa nego udes jer on od momenta kada je uveden spašava resurse od daljeg devastiranja.
„Otvaranje stečaja je čin, a stečajni postupak je proces koji može lako imati za rezultat novi početak kompanije na novim osnovama oslobođene balasta koji je opterećivao poslovanje i doveo do stečajnog čina”, naveo je Kostić.
On smatra da bi bolje bilo da takvih situacija nema, jer su stečajevi prije svega praćeni nizom negativnih multiplikativnih efekata od gubitka radnih mjesta, gubitka za povjerioce i sniženja standarda.
„Cijena takvog čina je uvijek visoka i radikalna po karakteru”, poručio je Kostić.
On je naveo da nije dobra okolnost što su smanjene investicione aktivnosti kao posljedica krize i da mnoge zemlje imaju ekonomske probleme pa su investitori mnogo manje optimistični.
Izvor: MINA
