„Nasilje nad ženama je najčešći oblik kršenja ljudskih prava. Podaci UN-a ukazuju da je 40 odsto žena u svijetu prebijeno, prisiljeno na seksualni odnos ili je doživjelo neki vid zlostavljanja, a nasilnik je najčešće muškarac iz bliskog okruženja. Nasilje nad ženama rašireno je širom svijeta i ne poznaje državne granice, rasu, klasu, kulturu, tradiciju ili religiju. I istraživanja u Crnoj Gori ukazuju da su žene dominantno prisutne među žrtvama nasilja. To nasilje najčešće traje godinama (najveći broj žena žrtava nasilja, preko 70 odsto, izlazak iz postojeće situacije potraži tek nakon višegodišnjeg zlostavljanja), usljed čega dolazi do potpune devastacije ličnosti žene i nemogućnosti da ona kasnije nastavi normalan lični i društveni život“, stoji u saopštenju Centra za građansko obrazovanje.
Iz centra navode da diskriminacija na osnovu pola, mizoginija i omalovažavanje značaja ulaganja napora ka unaprijeđenju prava žena i postizanju rodne ravnopravnosti, čvrsto su utemeljeni u patrijarhalnom i tradicionalističkom odnosu prema ženi koji se teško mijenja i pored solidnog zakonodovnog okvira.
„Još uvijek crnogorski donosioci odluka nijesu dovoljno senzibilisani da i kroz svoje djelovanje zastupaju ženska prava i učinkovitu borbu protiv nasilja nad ženama. Rezultat toga je i činjenica da je, po istraživanjima, više od 70 odsto ispitanika saglasno sa tvrdnjom da je osnovna uloga žene u društvu da bude dobra supruga i majka, a svaki četvrti ispitanik (muškarac) izjavljuje da je nasilje prema ženi opravdano u pojedinim situacijama, zatima da je za nasilje koje joj se dešava kriva žena jer nije u stanju da napusti nasilnika, pa i da je kriva za batine koje dobija jer ga je izazvala svojim ponašanjem. Jasno je da se radi o društvenoj klimi u kojoj je i nasilje nad ženom prihvatljivo jer je u službi toga da žena bude dobra i poslušna, dok donosioci odluka nevoljno podržavaju napore civilnog društva, a prije svega ženskih organizacija, da se ovo promijeni“, smatraju u Centru.
Omladinska grupa CGO-a upozorava, prije svega odgovorne u institucijama, ali i najširu javnost, da zbog nasilja u porodici, osim žena, trpe djeca i stariji članovi porodice, te da institucije imaju obavezu da preduzimaju sve zakonom predviđene mjere da ih zaštite.
„Blagom kaznenom politikom u slučajevima nasilja u porodici, koja je naša praksa, šalje se užasna poruka da je ovo nasilje legitimno i društveno prihvatljivo, a zabrinjava i činjenica da se krivične prijave često odbacuju zbog nedostatka dokaza, jer žrtva ne želi krivično gonjenje ili je odlučila da ne svjedoči. Osim toga, i one i one koji su preživjeli nasilje ne dobijaju odgovarajuću psihosocijalnu podršku i pravnu pomoć u institucijama socijalne i zdravstvene zaštite“, objašnjavaju iz Centra za građansko obrazovanje.
Omladinska grupa CGO-a cijeni da se moraju uložiti i veći napori da se stvore uslovi za uspostavljanje novih mehanizama podrške za žene žrtve nasilja, bolju saradnju institucija i nevladinog sektora koji se bavi pitanjem nasilja nad ženama u smislu podrške održivosti programa usmjerenih na podizanje svijesti građana i građanki o problemu žena žrtava nasilja, ali i o pravima žena uopšte.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama ustanovljen je 25. Novembra 1981. Ovaj datum je izabran kako bi se obilježilo ubistvo sestara Mirabal (Patria, Minerva i Marija Tereza) koje se dogodilo 25. novembra 1960. Sestre Mirabel su djelovale pod imenom "Las Mariposas" (Leptiri), a zbog revolucionarnih aktivnosti i borbe za demokratiju i pravdu hapšene su više puta. Ubili su ih pripadnici režima diktatora Rafaela Trujila u Dominikanskoj Republici. A 1999. i Ujedinjene nacije su zvanično prepoznale 25. novembar kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Foto: abengnews.com
