Naglašavajući da je riječ o vrlo kontroverznoj tematici, sagovornik Portala Analitika je stava da bi najnoviji „slučaj Radović“ mogao pomoći u pravnom definisanju sličnih stuacija u Crnoj Gori, kao i u povećanoj svijesti o odgovornosti za izrečeno pred medijima, pa makar bili i društveni.
„Ali, ne smijemo se zanositi da će biti jednostavno riješiti slične situacije. Da li je npr. stav o legalizaciji droge mišljenje ili poziv na kršenje zakona? Da li su obnažene fotografije na Facebook profilu kasirke u supermarketu dovoljan razlog za kažnjavanje ili otpuštanje ili se time narušava njeno pravo na lični izraz, ograničava njena lična sloboda? A ako je poslodavac npr. Poreska uprava? Ili neka škola?“
Radović je upao u jedan slabo definisan prostor: Cerović smatra da je Milan Radović, službenik Ministarstva pravde i funkcioner ZIKS- a, bez svoje namjere upao u jedan veoma slabo definisan prostor u kome se njegovo pravo govora i izražavanja dijelom kosi sa demokratskim pravom na opredjeljenje koje država mora garantovati LGBTQ zajednici, kao i sa činjenicom da je Radovićev poslodavac država, čiji se stav ne poklapa sa njegovim stavovima.
„Podsjećam sve poslodavce u Crnoj Gori, uključujući državu, da je neophodno definisati eksplicitnu "social media policy", tj. dokument kojim su definisana ograničenja, prava i obaveze zaposlenog u korišćenju društvenih mreža u poslovne, ali i u privatne svrhe. Samo takav dokument može preciznije definisati slučajeve u kojima zaposleni narušava interes firme (otkriva povjerljive informacije, narušava povjerenje, narušava interes klijenata i sl.) Ta politika će definisati i posljedice i implikacije kršenja (osim ako zakonima države nije definisan viši interes kao u slučaju tzv. 'zviždača', kada se osjetljive informacije iznose u ime višeg interesa, zaštite građana, potrošača ili životne sredine, bezbjednosti, privatnosti, itd,“ smatra Cerović i dodaje da te implikacije mogu uključivati i - otkaz.
Ne baveći se najnovijim slučajem u Crnoj Gori koji je izazvao burne reakcije, kada je Radović na svom Fejsbuku profilu postavio post u kojem vrijeđa pripadnike LGBT zajednice, braneći se da ima pravo na sopstveno miščjenje, Cerović konstatuje slabu zakonsku pokrivenist oblasti društvenih mreža.
„Nisam pravni ekspert, ali je uobičajeno da zakoni veoma slabo pokrivaju oblast društvenih mreža. To je jedan od prioriteta na koji je potrebno ukazati Skupštini - realnost novih tehnologija je suviše brza da bi poslanici mogli sebi dozvoliti luksuz usporene reakcije.
Sve ovo otvara jedno ogromno poglavlje u kojem se prelama sociopolitička tematika, sa psihologijom i teorijom komunikacije“, mišljenja je sagovornik Portala Analitika.
Donošenje eskplicitnih pravila u domenu državne uprave bio bi prvi značajan korak na regulisanju ovih sve značajnijih pitanja u Crnoj Gori.
Kontroverzna tematika: „Radi se o kontroverznoj tematici, i u svijetu se (od skoro) oko slicnih situacija lome koplja i donose presude koje kao presedani oblikuju odnos prema jednom novom fenomenu kao što su društvene mreže ili društveni mediji.
Dok s jedne strane postoji potreba svake organizacije i institucije da zaštiti svoj interes koji bi mogao biti narušen istupima njenih zaposlenih na društvenim medijima, s druge strane se postavlja etičko pitanje ograničavanja slobode govora i da li se na društvene medije primjenjuje sličan princip kao u slobodi štampe, to jest jedna 'kontrolisana' sloboda, sloboda u granicama određenih, ne baš ekplicitno definisanih ideoloških okvira.“
U svakom slučaju, zaključuje Cerović, zabluda je da se privatni profili mogu smatrati privatnom komunikacijom i da javna ličnost, s posebnim akcentom na političarima, ne mogu tretirati svoje privatne profile kao svoju privatnu stvar.
„Stavovi i mišljenja objavljeni na tim profilima se smatraju ličnim izrazom i to ostaje lična stvar do jedne granice. Gdje je ta granica? Prva i najšira granica je legalnost navoda, stavova i mišljenja. Oni se ne smiju kršiti sa nekom od zakonskih normi koje važe u državi odnosno kontekstu u kojem fizički egzistirate“, kaže Cerović, dodajući da javne ličnosti, ipak, imaju neka ograničenja, koja važe i u klasičnim medijima, kao što je izbjegavanje govora mržnje i ideoloških poziv na linč, marginalizaciju ili socijalnu izolaciju neke od socijalnih grupa na bazi bioloških, vjerskih, političkih, ideoloških ili pitanja vezanih za seksualna opredjeljenja.
„Govor mržnje nije prihvatljiv ni u kakvom kontekstu, uključujući društvene mreže. Izricanje ličnog mišljenja može biti uobličenu u vrstu retorike koja ne predstavlja govor mržnje, moguće je izraziti sopstveno neslaganje sa nekim izborom i bez poziva na linč ili nasilje, bez uvreda i omalovažavanja“, zaključuje sagovornik Portala Analitika.
