Senf, nastao kuvanjem sjemena biljke slačice (biljka iz porodice kupusača) uz dodatak sirćeta i drugih začina, jedan je od omiljenih dodataka u brojnim svjetskim kuhinjama.
Stari Grci i Rimljani koristili su zrnevlje slačice u medicinske svrhe. To nimalo ne čudi jer slačica pripada familiji kupusnjača (brokoli, kupus...) koje sadrže glukozinolate, veoma povoljne za naše zdravlje, piše Gardijan.
Sjeme slačice je zapravo veoma bogato enzimima koji se razlažu na izotiocijanate. Oni daju senfu vodenkast izgled i mnoge studije ukazuju na to povoljno utiču na smanjenje broja ćelija raka u oboljelim organizmima. Posebno je uočljiv njihov doprinos u borbi protiv raka gastrointestinalnog trakta i debelog crijeva. Senf je odličan izvor selena, koji takođe ima antikancerogena svojstva.
Cijela, tamnocrna zrna slačice mogu se peći, ili pržiti u vrelom ulju sa svježim listovima karija, baš kao što se pripremaju u Indiji, prenosi B92.
Senfovi pravljeni od cijelog zrna slačice mogu biti sirćetni, pa treba obratiti pažnju na to da se prilikom njihovog spremanja ne dodaje još sirćeta.
