Komnenić u reagovanju navodi da ključna meta reagovanja organizatora konferencije nije on, nego ocjena predsjednika Skupštine Crne Gore i predsjednika Parlementarne skupstine OEBS-a Ranka Krivokapića, koji je kazao kako u Crnoj Gori ima ozbiljnih propusta i slučajeva kršenja novinarske etike, ali da nema medijske mafije.
- Organizatori konferencije “Riječ, slika, neprijatelj” optužili su me da sam u sinoćnjem intervjuu, gost je bio predsjednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić, izrekao neistinu kada sam kazao da na izložbi upriličenoj tokom pomenutog skupa nije bilo primjera kršenja normi novinarske profesije od strane Pobjede, te da je na toj premisi izveden lažan zaključak kako je osnovni cilj bila diskreditacija Vijesti, Monitora i Dana, naveo je Komnenić u saopštenju dostavljenom Portalu Analitika.
- Duboko se izvinjavam organizatorima konferencije “Riječ, slika, neprijatelj”, što među hiljadu izloženih naslovnica, primjera navodnog kršenja osnovnih normi novinarske profesije, nijesam detektovao sporadične primjere “Pobjedinog” kršenja novinarskog kodeksa, lista finansiranog novcem poreskih obveznika. Možda je razlog tom previdu činjenica da primjere kršenja etike u državnom listu nisam uočio u izvještajima medija kojima je dozvoljeno prisustvo skupu, dok je zahtjev za akreditaciju dnevniku, koji je bio jedan od glavnih predmeta “analize”, glatko odbijen. Možda me na taj zaključak navela i činjenica da niko od predstavnika štampanih medija koji su bili najzastupljeniji na izložbi (to priznaje i organizator) nije pozvan na konferenciju, na kojoj su ih domaći panelisti kvalifikovali kao udarne pesnice “medijske mafije”. Profesionalno, kako i priliči skupu koji promoviše činjenicu kao svetinju, a drugu stranu kao standard.
Možda me, priznajem, zavela i ta činjenica da je zapaženo učešće u organizaciji konferencije imao i bivši odgovorni urednik “Pobjede” Srđan Kusovac, za čijeg su mandata primjeri kršenja novinarske etike bili tako česti, da je budio nostalgiju za glasilom njegovih šefova koje je početkom devedesetih “ratovalo za mir” (autor te kovanice prisustvovao je otvaranju izložbe). Kusovac je na konferenciji predstavljen kao novinar, iako obavlja duznost šefa Biroa Vlade Crne Gore za informisanje, koja taji koliko je novca uložila u organizaciju konferencije. Znamo kako je izdašna bila prema “Pobjedi” sipajući u nju milione.
Kusovac koji je sa pozicije savjetnika premijera delegiran da se pobrine za državni list i državne neprijatelje, nanovo je avanzovao sa “preporukom” evropskog komesara za proširenje Štefana Filea. Lično ga je File, pred stotinak novinara iz regiona i svijeta, okačio na video zid kao primjer zloupotrebe i kršenja etike u novinarstvu. File je, na bruku čitave Crne Gore, iznio lično iskustvo - urednički moral i etiku prvog čovjeka državnog lista osjetio je na sopstvenoj koži! Stoga, pošto organizatori konferencije u reagovanju apeluju na sve zainteresovane da izložbu dopune dokazanim primjerima novinarskog beščašća, sugerišem da urame sliku Srđana Kusovca.
Tačan je i navod organizatora da nisam posjetio izložbu, što sam i rekao u sinoćnjoj emisiji . Uvažavam prisustvo brojnih gostiju i kolega iz regiona od kojih su mnogi, vjerujem, došli sa najboljim namjerama, da govore o istinskim problemima savremenog novinarstva. Ali, nisam siguran da su svi prepoznali osnovnu namjeru domaćih i uvezenih organizatora. Ja, neka to bude moj sud i utisak, jesam, i zato i nisam zadovoljio znatiželju i posjetio izložbu. Uostalom, na konferenciju me nisu ni pozvali. Priznajem to i kao svoj profesionalni propust. Ali, ne kajem se – odvratili su me jači, upravo etički razlozi.
Dakle, nisam bio na izložbi i neću je posjetiti. Ne zbog toga što negiram brojna, često i drastična ogrješenja o pravila novinarske profesije i etike u Crnoj Gori. Podvlačim, takvih primjera, naravno, ima i u medijima u kojima sam radio, kao i u televiziji u kojoj sam zaposlen već pet godina. Bilo ih je i biće ih – licemjerno je očekivati besprekoran medij u zemlji u kojoj država godinama ne rješava ubistva i brutalna premlaćivanja novinara. Posljedice takvog ambijenta na srozavanje javnog govora i na pad standarda i etike u crnogorskim medijima, manje je interesovao organizatore.
Siguran sam da ključna meta reagovanja organizatora konferencije nisam ja, niti moja greška proizašla iz suštinskog autorskog utiska, nego ocjena predsjednika Skupštine Crne Gore i predsjednika Parlementarne skupstine OEBS-a Ranka Krivokapića, koji je kazao kako u Crnoj Gori ima ozbiljnih propusta i slučajeva kršenja novinarske etike, ali da nema medijske mafije. Krivokapić je rekao i da su ti mediji uprkos svemu “neophodni ovom društvu”, i da mu je krajnje čudno “da medije na patriotske i državne neprijatelje mjeri neko iz Beograda”. Ne znam da li je organizatore zaboljela i izjava predsjednika Skupštine da strateški partneri sumnjaju u posvećenost DPS-a NATO integracijama. To već nije moj problem, ali je čudno što mediji zabrinuti za profesionalne standarde ne prenose tako krupnu ocjenu.
Za kraj, televizija u kojoj radim nikada nije ostala nijema na ukazanu grešku, a ozbiljnije povrede pravila struke uvijek su pratila javna izvinjenja. Vjerujem da je to dobar običaj svih koji ne griješe sa namjerom i koji istinski žele da stvore bolji medijski i društveni ambijent.
Ovim povodom više se neću oglašavati, zaključio je u svom reagovanju Komnenić.
