O jednom takvom prijateljstvu iz Ministarstva odbrane je stigao zapis.
Naime, jedan od timova VIII crnogorskog kontingenta, izvršavajući zadatke, često se u jednom selu susrijetao sa troje mališana, dva brata i sestrom, uzrasta 4, 7 i 9 godina. Njih troje su svakodnevno na istom mjestu bosonogi, ispred svoje kuće od blata, pozdravljaju našu patrolu.
Dječiji osmjeh i mahanje rukom njihov je znak raspoznavanja i pozdrava za naše vojnike. Kada im crnogorski vojnici ponude keks, sok ili neki drugi slatkiš stidljivo prihvate poklon i zahvale ali nikad ne tražeći nešto više.
Upravo njihova skromnost, uprkos teškom životu, dotakla je naše vojnike koji su odlučili da tim mališanima kupe cipele i bar na jedan moment ih učine najsrećnijoj djecom u Avganistanu. Veoma upečatljivo bilo je vidjeti ih bosonoge kako po prvi put obuvaju čarape i cipele.
Njihovoj sreći nije bilo kraja a osmjesi su dovoljno govorili. Naravno, srećni su bili i crnogorski vojnici jer su usrećili ove mališane koji će sigurno dugo pamtiti naše vojnike.
