Naučite ih šta je dobro, a šta loše: Djeca, naročito mlađa, veoma su povodljiva. Zato je veoma važno da ih od malih nogu učite da prave razliku između dobrog i lošeg. Naučite ih da nije lijepo nekoga da udare, da psuju, piju, puše ili uzimaju nešto što im ne pripada.
Sagledajte stvari iz njihove prespektive: Dijete kome su povrijeđena osjećanja može da se povuče u sebe i tada nećete moći da utičete na njihovo ponašanje, stav i odluke. Mala djeca ne razumiju zašto ne mogu da dobiju novu igračku. Tada treba da im objasnite na način koji će razumjeti i da saosjećate sa njima.
Pohvalite dobro ponašanje: Kada kod djece pohvalite dobro ponašanje, skrenućete im pažnju da će više postići ukoliko se lijepo ponašaju.
Saslušajte svoje dijete: Svako dijete drugačije ispoljava svoja osjećanja. Ukoliko plače, to ne mora da zači da ga nešto boli ili da je ljuto. Plakanjem možda ispoljava povrijeđena osjećanja, strah ili uznemirenost. Ukoliko želite da budete dobar uzor djetetu, budite osoba kojoj može da se obrati za bilo šta.
Djeca su djeca: Čak iako ste pokušali na sve moguće načine da utičete na dijete a ono se i dalje ponekad loše ponaša, imajte na umu da je vaše dijete i dalje upravo to, samo dijete i da će sigurno imati momente lošeg ponašanja.
Povedite računa o sopstvenom ponašanju: Djeca rade stvari koje vide i čuju. Ukoliko želite da budete dobar uzor onda morate da vodite računa o tome šta radite i govorite.
Tekst: b92.net; foto: southwarkmediation.co.uk
