Milan Šaranović rođen je 23. jula 1983. godine u Podgorici. Prvih šest razreda osnovne škole pohađao je u O.Š. „Boro Ćetković“. Sedmi i osmi razred, kao i srednju školu, završio je u Zavodu za školovanje i profesionalnu rehabilitaciju invalidne djece i omladine u Podgorici. Završio je studije primijenjenog računarstva pri Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici.
U regionu je prepoznat kao aktivista za ljudska prava - zalaže se za ostvarivanje prava svih ljudi bez obzira na pol, nacionalnost, političku pripadnost, seksualnu orijentaciju, invaliditet...
Od 2002. djeluje u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), koje je sa mjesta izvršnog direktora napustio 2011. godine. Ipak, ostao je vjeran Udruženju i sada je član Skupštine te nevladine organizacije. Jedan je od osnivača, a trenutno i direktor Centra za antidiskriminaciju „Ekvista“. Takođe je i glavni i odgovorni udrednik časopisa „Disability Info“ koji izdaje UMHCG.
Napore da što više doprinese promjenama na polju zaštite od diskriminacije sada sprovodi i kao član Vladinog Savjeta za zaštitu od diskriminacije. Član je Zajedničkog konsultatitvnog odbora Evropskog ekonomskog i socijalnog komiteta i Crne Gore (EU-Montenegro Civil Society Joint Consultative Committee). Učestvovao je u izradi i bio koautor brojnih publikacija.Borba za ljudska prava nije samo njegova strast, već i posao. No, Milanova interesovanja su mnogo šira. Bavi se pisanjem i na Portalu Vijesti ima svoj blog, a našim čitaocima otkriva i da se bavi poezijom. Takođe se bavi grafičkim dizajnom, slikanjem akvarela, fotografijom, i modernim plesom – takozvanom kontakt improvizacijom.
Za Portal Analitika otkriva svoju nadu da će u skorije vrijeme organizovati izložbu na kojoj će prikazati ono što je radio u slobodno vrijeme - kombinujući akvarel, ugljen i pastel na svojim djelima.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mirisi djetinjstva. Mirisi osoba koje su obilježile moje djetinjstvo, a koji su sada jedno lijepo sjećanje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam. Kako ono kažu - sam svoj čovjek.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Talenat za jezike. Jednostavno, nemam vremena za učenje novih jezika...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Vjerujem da bi to bio meni nepoznati glumac sposoban da iznese vrlo zahtjevnu ulogu. Za naziv biografije nijesam baš siguran. To bi se, tek, moglo definisati na kraju mog životnog puta.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- (Ne)običan momak u (ne)običnoj situaciji.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Mislim da bi to bile punjene paprike. Ne bih obrazlagao...
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Telekineza.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Možda zvuči pretenciozno, ali - ne bih se mijenjao ni sa kim!
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Još od školskih dana, nedjelja, kao najdosadniji dan, rezervisana je za pripremu za predstojeću sedmicu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nekoliko pjesama volim da čujem. Ovog puta izdvajam pjesmu „I Wish I Knew How It Would Feel to Be Free“ Nine Simon zbog suštine i značaja slobode o kojoj govori.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava „Mama Mia“, na Brodveju. To je bila jedinstvena prilika za uživanje - u svakom smislu te riječi. Humor, odlična gluma i nevjerovatni glasovi...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Negdje na istok. Zapad sam prilično proputovao, tako da je red i da se okrenem malo Orijentu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ako baš moram da biram, to bi bio motor.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Teško pitanje. Imam nekoliko prijateljica i prijatelja sa kojima dijelim i koji sa mnom dijele dobre i loše stvari. Mislim da, ukoliko pričamo krajnje otvoreno, niko nikome ne ispriča baš sve...
Čemu se uvijek obradujete?
- To su uglavnom male stvari poput pažnje, razumijevanja...
Da li za nečim žalite?
- Ne znam. Sklon sam razmišljanju da ne treba žaliti ni za čim, jer nas to veže za prošlost i ne da nam da živimo u sadašnjem trenutku.
Bez čega ne možete?
Bez kolica :-)
Za što ste se posljednji put izvinili?
- „Izvini, možeš li zatvoriti vrata?“ :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ovom prilikom ću otkriti samo jednu, a to je da imam sve neophodne servise podrške, što bi uključilo i asistivnu tehnologiju koja bi mi omogućila da upravljam automobilom. O ostalim željama nekom drugom prilikom.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Kažu: najteže je izboriti se sa samim sobom. To je upravo nešto najteže što sam do sada uradio. Prihvatiti sebe onakvim kakav jesam, uprkos preovlađujućim stereotipima i predrasudama, odnosno plitkosti cjelokupnog crnogorskog sistema vrijednosti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U prvih nekoliko dana bih priveo poslove nekom kraju, a onda bih svo preostalo vrijeme proveo sa porodicom i prijateljima, vjerovatno na selu koje obožavam. Naslikao bih možda još neki akvarel i pokušao da organizujem, odnosno pripremim izložbu mojih radova.
Kako biste voljeli da umrete?
- Nijesam o tome mnogo razmišljao, ali volio bih da moja smrt bude bezbolna i svakako u snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Čovjek koji je želio tako malo, a dobio mnogo.
PRIREDILA: Kristina ĆETKOVIĆ
