U razgovoru za Pobjedu objašnjava da je oblik zasnovao na formi onih bunara koji se nalaze u Njegoševom parku: „Tako se skromni cetinjski bunar, uz neznatnu modifikaciju, pretvorio u moderan minimalistički oblik čija je veličina srazmjerna dimenzijama Trga”.
Novi bunar na Dvorskom trgu urađen je po Vašem likovnom rješenju. Kako je došlo do njegove realizacije?
- Prije godinu dana gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović pozvao me da likovno osmislim realizaciju bunara na Dvorskom trgu. Na sastanku u opštini Cetinje saopšteno mi je da je usvojena ideja Veska Pejovića, predsjednika NVO Cetinje i ogranka Matice crnogorske da se bunar veže u spomen Crnogorki, crnogorskoj ženi, majci, sestri, koja bi simbolizovala sve one vrline koje joj daju posebno mjesto u crnogorskoj prošlosti. Na sastanku je govoreno o bronzanoj skulpturi koja bi se postavila uz bunar.
Kako ste pristupili rješavanju ovog veoma zahtjevnog posla. Da li ste oblik bunara zasnovali na savremenim vizuelnim trendovima ili ste se odlučili da rješenje bude spona između tradicionalog i modernog?
- Razmišljao sam kako uobličiti likovno ovakav motiv, a da bude usklađen sa prostorom u kojemu se objekt nalazi. Smatrao sam da bi postavljanje figure u bronzi, uz bunar, bio preosjetljiv problem za vizuru skromnog cetinjskog trga. Ta javna površina u arhitektonskom koncipiranju prostora, u stvari, i nije pravi trg. Uostalom, u vrijeme kralja Nikole nosila je naziv „Široka ulica“. S desne strane toga prostora, bliže Njegoševoj ulici, nedaleko od čuvenog brijesta, nalazila se česma šestougaonog oblika. Postojala je ideja da se napravi replika česme i postavi na isto mjesto. Međutim, to bi imalo smisla samo onda kada bi današnji trg imao izgled ondašnjeg. Dakle, osim promjena na fasadama, promjena prostora bašte gradske kafane, popločani trg i kafići sa „terasama“, takve su promjene da bi postavljanje replike česme djelovalo kao postavljanje suvenira. Stoga sam, u skladu sa skromnošću današnjeg Dvorskog trga, oblik bunara krajnje pojednostavio. Profesionalne konsultacije imao sam sa arhitektom Aleksandrom Dajkovićem koji je i uradio detaljan nacrt bunara. Definitivnu obradu površina uradio je akademski vajar Sreten Milatović sa asistentima.
Kako ste likovno riješili lik Crnogorke? Koju će simboliku nositi njena figura?
- Razmišljao sam što uraditi sa Crnogorkom, kako oblikovati taj lik. Nakon izvjesnog vremena došao sam na ideju da „sadržaj“ motiva, umjesto pored, stavim u bunar. Zamislio sam da se lik mlade Crnogorke, koji odgovara onom gorštačkom, dinarskom tipu ljepote, ozbiljnog i dostojanstvenog izgleda izgravira na kristalnom staklu kružnog oblika, prečnika 50 centimetara, debljine dva centimetra i postavi u „živu“ vodu bunara na dubini od 15 centimetara. Ispod staklene ploče biće postavljena tri svjetlosna izvora koji osvjetljavaju Crnogorku u nacionalnoj nošnji, stvarajući tako zanimljive vizuelne efekte. Voda je arhetip rađanja, izvor života, simbol plodnosti, pročišćenja itd. Transparentni lik Crnogorke takođe simbolizuje vitalnost i kontinuitet života. Onaj ko se nagne nad otvor bunara i na ljeskanju vode nazre odraz svoga lika na lik Crnogorke, simbolički će uspostaviti vezu sa prošlošću, jer protok vode upućuje na protok vremena. Lik na kristalu majstorski je izgraviran u ateljeu „Božiček“ u Desiniću, u Hrvatskoj.
Zašto ste stavili zmiju na bunar? Kako se ona uklopila u cijelu ideju?
- Dva su razloga za to. Formalni i simbolički. Smatrao sam da se, na precizni geometrijski oblik bunara, mora pojaviti neki akcenat organske forme. U tom se smislu zmija kao živa „linea serpentinata“ jako dobro uklopila. Drugi razlog je taj što se zmija posebno tretira u našem podneblju. Smatra se čuvarom kućnog praga, čuva duhove predaka, često se nalazi kao ornamentalni motiv na preslicama i guslama. Zanimljivo je podsjetiti, u godini Njegoševog jubileja, da je gospodar Crne Gore imao namjeru da kuje crnogorski novac, ali ga je u tome spriječila smrt. Na reversu modela monete zvane „Perun“ (po imenu slovenskog boga) po sredini je bio natpis Crna Gora 1851, okružen zmijom. Zmiju sam oblikovao i odlio u bronzi, u Ljevaonici umjetnina Likovne akademije u Zagrebu. Livenje zmije donirao je naš Cetinjanin, Vladislav Pajo Jabučanin, poznati ugostitelj i ljubitelj umjetnosti. Zaštitni poklopac na bunaru donirala je firma „Aragana“ iz Bara. Želio sam da bunar ne bude običan objekt na javnoj gradskoj površini, nego funkcionalan oblik koji odgovara duhu vremena u kojem je nastao.
Prijestonica Cetinje prepoznala je značaj turizma i kulture, djelatnosti koje treba pažljivo i promišljeno razvijati. Značajan program „Cetinje grad kulture“ pokrenut je 2010. godine i trajaće do 2015. godine. Kako vidite značaj Cetinja za kulturni i državni identitet Crne Gore?
- U jednom intervjuu za Pobjedu istakao sam da bih Cetinje u budućnosti volio vidjeti kao crnogorski Vajmar ili Firencu. To znači da postane univerzitetski centar, posebno za predmete iz kulture i umjetnosti koji bi se predavali na odgovarajućim fakultetima. Cetinje je nekad imalo institucije kulture iz kojih su nastajale visokoškolske ustanove koje su se vremenom preselile u druge crnogorske gradove. Danas na Cetinju postoje umjetničke akademije koje sticajem okolnosti rade u neprimjerenim uslovima, ali na prostoru nekadašnje fabrike „Obod“ u fazi izgradnje su objekti sa odgovarajućim standardima kakve zahtijeva ovakav tip institucija.
Kulturno nasljeđe Cetinja veoma je bogato i moglo bi se afirmisati i kroz nove likovne kreacije mladih naraštaja umjetnika, na primjer u smislu dizajna ili primijenjene umjetnosti, kao što je praksa u evropskim kulturnim metropolama, jer i to je jedan od načina da se propagira i plasira ono što čini posebnost naše baštine. Cetinje ima izvanredan ambijent u kojemu je smještena Ljetna pozornica, nalik grčkom amfiteatru. S obzirom da u istom gradu djeluje Akademija dramskih umjetnosti, mislim da bi ovaj prostor bio idealan za održavanje neke vrste festivala klasične drame, sa ambicijom da taj festival postane tradicionalan. Jer, uz Kraljevsko pozorište, ovaj prostor je izvanredan za ambijentalni teatar. U svakom slučaju, ono što Cetinje posjeduje, u modernom koncipiranju kulture kao proizvoda, nužno se veže za turizam, pa u tom smislu na temeljito urađenim programima vidim još jednu veliku mogućnost afirmacije ovoga grada. Takođe bih Cetinje uskoro želio vidjeti na popisu Uneskove liste spomenika kulture svjetske baštine, a to bi bio još jedan dokaz kulturnog identiteta grada, odnosno države Crne Gore i njihove svjetske afirmacije.
U fokusu interesovanja stručne i laičke javnosti nalazi se projekat revalorizacije materijalne i nematerijalne kulturne baštine. U Crnoj Gori dosta je primjera neodgovornog odnosa prema kulturnom nasljeđu. Veliki broj spomenika kulture je devastiran. Što je potrebno preduzeti da bi se spriječila devastacija?
- Slažem se sa vama da se radi o veoma važnom projektu i procesu njegove realizacije. Takav projekat je bio nužan, ali će trebati puno vremena i truda da se realizuje u mjeri u kojoj je koncipiran, jer se radi ne samo o bogatom, nego i izuzetno složenom fondu sa aspekta istorije, arheologije, etnografije, umjetnosti…, a što je upravo vezano za ono iz prethodnog pitanja. Ono što će biti po mom mišljenju najduži proces, a čije je ostvarenje neophodno, jest da se formira svijest ljudi, društvena svijest o onome što čini odnos prema sopstvenom kulturnom nasljeđu. Kada se ta svijest uspostavi onda će se i programi brže i djelotvornije realizovati, a i devastacija će biti manje.
Kultura se mora poštovati. Neophodna je upravo za identitet. Odavno je kazano da „narod koji nema svijest o svojoj prošlosti ne može imati ni svoju budućnost”. Svjedoci smo da se mnogi spomenici kulture na području Crne Gore nalaze u zapuštenom stanju, kao na primjer Crkva Sv. Đorđa na Njegušima, u neposrednoj blizini Njegoševe rodne kuće. Zato će biti pred stručnim komisijama puno zahtjevnog i odgovornog posla.
foto: pobjeda.me
