Borac za LGBT prava, Zdravko Cimbaljević, u intervjuu za Portal Analitika priznaje da nije naišao na podršku od pojedinih kolega iz NVO sektora. Kaže da u pojedinim organizacijama koja se bore za ljudska prava - demokratije nema. Smatra da su se o njemu „ogriješili“, ali, kako kaže, ne zamjera im.
- U mnogim NVO nema demokratije. Brutalniji su i opasniji od poslodavaca koje kritikuju na liniji kapitalizam - socijalna pravda. Neki od njih misle da su lideri svega. Da se o svemu moraju i trebaju pitati, kaže Cimbaljević i naglašava da je protiv njega vođena žestoka kampanja.
- Ja sam se "ogriješio" i udarili su na mene. Na sve moguće načine. Čak i egzistencijalno. Sada se izvlače. To su veliki majstori da svoje laži, volju i obmane upakuju i ostanu bezgrešni. Ne zamjeram im ja ništa. To su oni. Ovo sam ja, priča Cimbaljević za Portal Analitika.
On smatra da su napredak koji je Crna Gora postizala posljednjih godina tužioci svojom „nezainteresovanošću, neradom i homofobijom“ uništili. Oni su i razlog zašto je odlučio da se za sada povuče iz Crne Gore. Cimbaljević kaže da je samo tražio da mu se osigura dostojanstven život; da bude spokojan i zaštićen na ulici, u kafiću, bilo gdje.
- To je institucija u koju nijedna crnogorska LGBT osoba nema povjerenja. Oni su razlog moje ostavke i kasnijeg napuštanja zemlje, kategoričan je Cimbaljević.
U intervjuu za Portal Analitika Cimbaljević kaže da u Kanadi planira da radi na okupljanju LGBT osoba u dijaspori i da pomaže LGBT zajednicu u domovini. Najavio je i svoju autobiografsku knjigu koju, kako kaže, mnogi očekuju s podozrenjem, ali on želi da ispriča svoju priču.
- Mučnina im je, žale se. E, pa i meni je. I zbog njih sam ovdje gdje jesam, pocrtava Cimbaljević za Portal Analitika.
ANALITIKA: Zašto ste odlučili da odete u Kanadu i tražite azil; dokle je stigla ta procedura, da li ćete ga dobiti?
CIMBALJEVIĆ: O tim stvarima još uvijek ne mogu govoriti detaljnije. Postupak je u toku. Kada budem imao pouzdane informacije korektno ću ih podijeliti s drugima. Želim sigurniji ambijent i potvrdu dostojanstva i uživanje mog punog identiteta i prava.
ANALITIKA: Što je osnovni razlog odlaska za Kanadu - lična ugroženost ili
razočaranost u državne institucije ili, možda, u kolege iz NVO sektora?
CIMBALJEVIĆ: Moj osnovni razlog boravaka u Kanadi je ugroženost u Crnoj Gori. Pune tri godine sam bio meta verbalnog i fizičkog nasilja. Za taj period potpisao sam preko 500 prijava u nadi da će biti bolje. Nadao sam se da će se osigurati primjena zakona, sankcionisati svi koji trebaju a meni i ostalima u LGBT zajednici omogućiti ravnopravan i bezbjedan život. To se nije desilo. Postalo je sve gore, naročito nakon budvanskog Prajda. Shvatio sam nema raspoloženja da mi se napokon osigura dostojanstven život. Tražio sam samo da budem spokojan i zaštićen na ulici, u kafiću, bilo gdje... Izbjegavali su me i drugi ljudi jer nijesu mogli da me zaštite a i sami nijesu htjeli probleme na ulici. Sloboda života i kretanja od kada sam rekao istinu o sebi, znači ništa nijesam lagao, mi se svela na minimum koji nijesam mogao ni zamisliti.
Nisam mogao više. Naročito nakon prvog crnogorskog prajda. Svaki dan sam se nadao da će početi sankcionisnaje nasilja i mržnje. Ali se to ni dan danas nije desilo. Otvoreno mogu da tvrdim da su me tužioci otjerali iz zemlje. Stali su na stranu homofoba i odbranu tradicionalističkih vrijednosti. Očekujem da ih crkveni velikodostojnici odlikuju zbog toga kao i zbog toga što i njima opraštaju sve i svašta. Situacija se do te mjere komplikovala da je jedino rješenje bilo otići i tražiti sigurnije utočište. Ovdje bar nijesam fizički ugrožen i znam da ako se nekim slučajem to i desi da će država reagovati. Nasilje se neće ponoviti niti tolerisati!
Meni se ponovilo od strane istih ljudi. Sudovi u Crnoj Gori su ih oslobađali, umanjivali im kazne. Za mene nije bilo mjesta niti mogućnosti da iznajmim sobu, da uđem u autobus, kafić, nije mi se pomoglo da dobijem studentski dom jer mi niko nije htio izdati sobu. Za isto to vrijeme, sudovi su vodili računa o prilikama napadača, do mene im nije bilo stalo. Zato sam sada ovdje gdje jesam.
ANALITIKA: Što, konkretno, zamjerate kolegama iz nevladinog sektora, da li pri tom mislite na organizacije koje podržavaju ideje LGBT populacije ili i neke druge NVO?
CIMBALJEVIĆ: Crnogorsko civilno društvo je među razvijenijim u regionu. Tu su angažovane stotine ljudi koji predano i pošteno rade. Tu ima grupa i ljudi koji su postigli fantastične rezultate i fantastične društvene promjene. Međutim, dugo sam njegovao zabludu da su neki u civilnom društvu entuzijasti koji su po svaku cijenu posvećeni misijima svojih organizacija. Nijesu.
Njima je stalo do moći, i novca naravno. Kada već nemaju, ili nemaju još uvjek moć, na političkoj ravni, onda je demonstriraju u svojim organizacijama i preko svojih organizacija. Kolike su demokrate i koliko su dobri ljudi lideri pojedinih velikih NVO najbolje da pitate njihove radnike, sadašnje i prošle. I ja spadam među njima. Brutalniji su i opasniji od poslodavaca koje kritikuju na liniji kapitalizam - socijalna pravda. Neki od njih misle da su lideri svega. Da se o svemu moraju i trebaju pitati.
Da je njihovo mišljenje i odluka - Biblija o kojoj se ne smijete ogriješiti. Ja sam se "ogriješio" i udarili su na mene. Na sve moguće načine. Čak i egzistencijalno. Sada se izvlače. To su veliki majstori da svoje laži, volju i obmane upakuju i ostanu bezgrešni. Ne zamjeram im ja ništa. To su oni. Ovo sam ja. U mnogim NVO nema demokratije. Crna Gora je zemlja s istim liderima u vlasti, opoziciji, u najvećem dijelu NVO. To govori koliko se na svim mjestima glumi demokratija. Svi na svoje načine namještaju izbore dok kojih im je stalo.
Mnogi u NVO sami sebe imenuju, produžavaju mandate, svojeručnim potpisom ili imitiranjem tuđeg potpisa. Želim da iskažem punu zahvalnost i podršku na svemu Marini Vujačić, Milanu Šaranoviću, Vanji Čalović i kompletnom osoblju MANS-a, Goranu Đuroviću, Saši Mijoviću i NVO For Life, Akciji za ljudska prava, Građanskoj alijansi, Institutu socijalne inkluzije, Milici Kovačević i CDT, Aidi Perović, Ljiljani Raičević, Ljupki Kovačević, Sabini Talović, CRNVO, Biljani Alković i Udruženju mladih s hendikepom. To su ljudi i organizacije koje doprinose boljoj Crnoj Gori. Oni rade na stvaranju progresivne i slobodne Crne Gore kojoj ću se vratiti.
ANALITIKA: Da li je izostala i adekvatna reakcija državnih organa? Nakon haosa u Budvi, uhapšeni pripadnici ekstremnih grupa su samo prekršajno kažnjeni. Da li smatrate da su te blage kazne bile podsticaj za nasilje u Podgorici?
CIMBALJEVIĆ: Vrhovni državni tužilac je odgovoran za rad svih tužilaca na terenu. Reakcija tužilaštva na fašizam, nasilje i mržnju uoči, tokom i nakon prvog crnogorskog Prajda u Budvi potpuno je izostala. Oni su odgovorni za svaki pojedinačni čin nasilja. Tužioci su ti koji su odgovorni danas za patnju svake LGBT osobe.
Napredak koji je Crna Gora postizala posljednjih godina tužioci su svojom nezaintersovanošću, neradom i homofobijom potpuno uništili. To je institucija u koju nijedna crnogorska LGBT osoba nema povjerenja. Oni su razlog moje ostavke i kasnijeg napuštanja zemlje. Ovdje imam priliku da se susrijećem sa tužiocima, policijom, NVO liderima. Sve su to pravi profesionalci. Istinska vladavina prava. Ovo što govorim - govorim u svoje ime. Govorim kao slobodni građanin, kao Zdravko Cimbaljević, koji LGBT zajednici i svojoj domovini želi dobro.
Primjena zakona i profesionalno ponašanje svakog državnog službenika mora postati imperativ. Norma od koje nema odstupanja i čije se kršenje ne toleriše, niti pegla, rečeno u DPS žargonu.
Žalosna je bezjednost LGBT zajednice u zemlji u kojoj se fašizam i nasilje nad njima svodi na prekršaj drskog ponašanja, preglasne muzike ili slomljene klupe u parku. To je zaista žalosno!
Ne mogu to više da trpim. Dijete se spalilo u pokušaju da napravi bombu koju je planirao da baci na LGBT osobe. Niko nije reagovao do par NVO. Institucije ćute. Taj događaj i brojni drugi u koje učestvuju maloljetnici koji su postali agresori više nijesu unutrašnja stvar tih porodica. To je društveni problem o kojem ćute u Vladi, u tužilaštvu, u obrazovanju, u NVO. Zamislite ćuti i dječiji Ombudsman. Ali je revnosna ta gospođa koja radi taj posao da sa zvanične Fejsbuk stranice Ombudsmana uklanja postove LGBT zajednice. Niko je zbog toga nije osudio. Svi ćute. Selektivni su. I ja sam pokušao da prokomentarišem na istoj stranici, ali administrator nikada nije odobrio komentar. Vjerovatno zato što dolazi od javno deklarisane gej osobe pa da Ombudsman ne bude dio kritika od strane onih koji se tome protive!? Ni to više ne mogu da trpim.
ANALITIKA: Čime namjeravate da se bavite dok boravite u Kanadi?
CIMBALJEVIĆ: Bio sam i ostao građanski aktivista. Radiću, odavde, na okupljanju LGBT osoba u dijaspori i pomagaćemo LGBT zajednicu u domovini. Pratiću rad svih sistemskih institucija i bez dlake na jeziku, u sklopu tog novog pravnog subjekta, govoriti o njihovom radu, propustima i glumi koju sprovode. Naravno, to ću činiti konstruktivno i s dobrim namjerama prema svima. Biću podrška zdravim političkim snagama, koje su se odrekle populizma i fašizma, i dodvoravanja crkvenim licemjerima, u stvaranju slobodne i progresivne Crne Gore. Takođe, uz to, ovdje ću nastaviti svoje školovanje i usavršavanje i naravno brinuti o egzistenciji.
ANALITIKA: Kada ćete izdati knjigu koju ste najavili i na šta će biti fokus?
CIMBALJEVIĆ: Predstaviću svoj život. To će biti autobiografska knjiga. Prva te vrste jer je se radi o predstavljanju iskustva i života jednog javno deklarisanog homeseksualca. Govoriću o konkretnim događajima, razgovorima, lijepim i ružnim iskustvima, izazovima, političarima, službenicima države i kolegama u civilnom društvu. Predstaviću sve iznutra. Primjećujem da sama najava moje knjige mnogima već izvrće želudac. Mučnina im je, žale se. E pa i meni je. I zbog njih sam ovdje gdje jesam. Već su u opise radnih mjesta svojih pogonskih radnika dopisali obavezu da svakodnevno pišu komentare i prijave protiv mene. Javnost nema pojma kolika su oni zabluda. Od njih ne može nastati bolja demokratska budućnost. Postepeno ću raditi na knjizi, koliko mi to sve obaveze i prilike dozvole. U svemu tome držaću se svog iskustva, svojih osjećanja i istine.
Aleksandra STANKOVIĆ
