Đukanović je za Televiziju Crne Gore kao glavne razloge zbog kojih dio javnosti ne želi članstvo u NATO-u, označio bombardovanje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, na koje Crna Gora, kako je kazao, ni na kojio način nije mogla da utiče jer se odlučivalo u Beogradu bez njenog prisustva.
Knežević navodi da je Đukanović, kao tadašnji predsjednik Crne Gore i član VSO Savezne Republike Jugoslavije, uredno prisustvovao svim sjednicama, i zajedno sa ostalim članovima Savjeta glasao za odbranu zemlje od NATO-alijanse. A, nakon četrnaest godina od NATO bombardovanja Crne Gore i Srbije, tvrdi da nije bio prisutan kad se donosila odluka o odbrani zajedničke države. Zato nas ne bi čudilo ni da ubrzo, kad dodje do promjene vlasti, ustvrdi da nikad nije bio premijer ni predsjednik Crne Gore, kaže Knežević.
"Vjerovatno je zaboravio i da je, kao član Savjeta odbrane, u jeku bombardovanja Crne Gore i Srbije, boravio u Briselu, u sjedištu NATO pakta. Takav njegov čin ostaje nezapamćen u crnogorskoj istoriji, jer se kosi sa svim dosadašnjim poimanjima državništva, politike, vojne tradicije i morala. I to posebno u trenutku kad su odgovorni političari iz opozicije i vlasti radili na Rezoluciji o građanskom miru u Crnoj Gori. Zato i ne čudi što je Đukanović bio potpuno izopšten prilikom donošenja ove Rezolucije, koja predstavlja jednu od najsvjetlijih stranica istorije savremene Crne Gore", kaže Knežević.
On naglašava da Odluku o eventualnom ulasku Crne Gore u NATO mogu donijeti isključivo građani na referendumu, a ne nikako Đukanovićevi nastupi amnezije, i iskrivljavanja istorijskih fakata, od kojih, sve i da hoće, ne može pobjeći.
"Zato bi mu se politička prečica, koju je nagovijestio na putu ka NATO alijansi, a sve u cilju izbjegavanja suda građana na referendumu, mogla vratiti kao bumerang, stvarajući kod njega i dodatno slabljenje memorije", kaže se u saopštenju Kneževića dostavljenom Portalu Analitika.
