"Počeo je pakao. Nisam valjao ni kao sin, ni unuk, ni dio bratstva, ni kao Nikšićanin, ni kao građanin Crne Gore. Bio sam tema i predmet stida, pljuvanja i sramote, kako za one koji su mi podarili život, koji su sa mnom proveli djetinstvo, školovali se, družili, čak i radili u organizacijama s evropskim identitetom, tako i za one koji me nikada nijesu sreli, niti me upoznali", rekao je on, a prenose "vijesti".
Cimbaljević je rekao da se trudio koliko je mogao da tokom prethodne tri godine sakrije strah, ali da se umorio:
"Pravosuđe se hvali efikasnošću borbe protiv diskriminacije, a svjesno obmanjuju. Dvoje lica je u tri godine uslovno osuđeno. Isti me čovjek napao četiri puta. Kazna, novčana, mu je prepolovljena zbog uvažavanja njegovih prilika. Moje neprilike, strah, poniženja kojima su me izlagali nijesu uvaženi. Ne, oni su tu da brane javni moral, a ja sam, očigledno je, bio protiv javnog morala", rekao je Cimbaljević.
Mučnina je, kako je rekao, ojačana posebno uoči, tokom i nakon prvog crnogorskog Prajda u Budvi: "Ljeto i odmor sam proveo u nametnutom kućnom pritvoru".
Cimbaljević je priznao da često poželi da v.d. vrhovnog državnog tužioca Veselin Vučković i ostali državni tužioci, koje smatra odgovornim za nasilje nakon budvanske i tokom i poslije podgoričke Parade, budu jednom u njegovoj koži. "Da je tužilac bio savjestan, ja bih i danas bio u Podgorici. Otišao sam, zato što sam konačno shvatio da sam nezaštićen", kazao je on.
Naveo je da su u egzilu bili političari, književnici, vladari, obični građani, ali da su se na ovaj ili onaj način vraćali boljoj Crnoj Gori: "Vratiću se i ja. Borbu nijesam prekinuo... Radiću na okupljanju LGBT osoba u dijaspori i zajedno ćemo raditi za dobro Crne Gore i LGBT zajednice u njoj. Radićemo na promjenama i dosanjati ih. Radićemo na povratku", poručio je Cimbaljević.
Izvor:rtcg.me
