Sunčeva (solarna) baklja je klasifikovana kao "M9.4 baklja", na skali od M1 do M9.9, čime je postala jedna od najjačih u M klasi u posljednje vrijeme.
Sunčeva baklja je silovita eksplozija u sunčevoj atmosferi, sa energijom, koja je ekvivalentna milijardama megatona TNT. Eksplozija putuje brzinom oko milion kilometara na čas, a ponekad i brže. Sunčeve baklje imaju uticaj na elektromagnetni prenos u mnogim telekomunikacionim uređajima na Zemlji. Solarne baklje se dešavaju u sučevoj koroni i hromosferi.
Plazma se zagrijava na desetke miliona stepeni kelvina i ubrzavaju se elektroni, protoni i teži joni do brzina bliskih brzini svjetlosti. Proizvode elektromagnetno zračenje duž elektromagnetskog spektra na svim talasnim dužinama od dugih radio-talasa do najkraćih gama zraka. Većina baklji dešava se oko sunčevih pjega, gdje je magnetsko polje najjače. Treba nekoliko sati ili čak dana da se nakupi energija, koja se onda oslobađa u solarnoj baklji. Oslobađanje energije se desi za minutu dvije.
Prvi put su primijećene 1859. Zvjezdane baklje primijećene su i na zvijezdama. Učestalost baklji varira od nekoliko na dan do manje od jedne sedmično, a to je kada je Sunce u mirnijem periodu.
Plamenovi se povezuju sa koronalnim izbacivanjem mase, što mnogo utiče na našu klimu. Proizvode se čestice velikih energija, koje čine sunčev vjetar, koji dolazi do zemljine magnetosfere. Postoje opasnosti ozračenja astronauta za vrijeme jakih sunčevih baklji. Tok rendgenskog zračenja povećava jonizaciju gornjih slojeva atmosfere, koji interagiraju sa krakim radio-talasima. Mogu doprinijeti aurori borealis i aurori australis tj polarnoj svjetlosti.
Solarne baklje oslobađaju kaskadu čestica velike energije, što je poznato kao protonska oluja. Protoni mogu proći kroz ljudsko tijelo i napraviti biohemijsko oštećenje. Za većinu protonskih oluja potrebno je dva ili više sati da stignu do Zemlje. Međutim 20. januara 2005. protonska oluja je na zemlju stigla 15 minuta poslije primjećivanja.
Izvor: b92.net
