Trista stručnjaka u saradnji sa Ministarstvom kulture i Upravom za kulturnu bašptinu krenulo je u projekat valorizacije i revalorizacije oko 2.000 kulturnih dobara crnogorske baštine. Nematerijalna dobra tek se otkrivaju. Za sada su zaštićene bokeške prepoznatiljivosti i to Bokeška mornarica, Bokeška noč, dobrotska čipka i Fašinada. Direktorica Uprave za zaštitu kulturne baštine Anastazija Miranović kaže da to neće biti sve.
- Ja se nadam da će dop kraja ove sedmice tu ući i nematerijalno dobro kult svetog Vladimira i izrada čunova, kazala je Miranović za Antenu M.
Kult svetog Vladimira specifičan je jer je priča o tri vjere koje izlaze na vrh Rumije, gdje se sada nalazi već poznata sporna crkva. Postavlja se pitanja da li je kult time devastiran.
- On jeste devastiran jer ga praktično sada praktikuje samo jedna vjerska zajednica-SPC. Meni je to možda tužnije nego samo postojanje metalne crkve jer se tu zadire u neke suštinske stvari i multikonfesionalnost, dodaje Miranović.
Miranović kaže da Uprava nije adresa za prevazilaženje tog problema, a nije sigurna da li bi uklanjanje crkve riješilo situaciju.
- Mislim da bi država zaista na jedan konkretniji naćin trebalo da se odredi po tom pitanju, ističe Miranović.
I dok će, prema najavama, izrada čunova postati nematerijalna baština, pored Boke i centralne Crne Gore, i ostatak države, kaže Miranović, krije bogatstvo nasljeđa.
- Tako je evidentirano oko 300, tačnije 280 kulturnih dobara koja još nijesu tekla status. Neka dobra su se kasnije i preklapala, pa smo došli do cifre od 172 dobra, izjavila je Miranović za Antenu M.
A šta je potrebno da neko nematerijalno dobro bude na listi UNESCO-a.
"Ono prije svega mora da bude tradicionalno, ali još uvijek živo i da se to nasljeđe savremeno praktikuje. Takođe mora da bude inkluzivno – da povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, ali i da je identiteski važno."
Za prestižnu listu UNESCO-a mogla bi da se kandiduje Bokeška mornarica, jer ima viševjekovnu tradiciju. Neka nematerijalna kulturna dobra mogla bi i da nestanu, jer ih samo rijetki pojedinci njeguju.
- Tako imamo gospođu Nadeždu Nadu Radović iz Kotora koja jedina još uvijek radi dobrotsku čipku. Ona je jedina da kažem živuća osoba koja je praktikuje, dodala je Miranović.
Da je nemar učinio svoje, pokazuje i devastacija kulturnog pejzaža koji nas, barem onaj očuvani dio, izdvaja u čitavom svijetu. Miranović navodi primjer Kostanjice u Boki.
- Tu je ozbiljno devastirana svjetska baština. I žalosno je kada se gleda iz Perasta preko onih ostrva prema Kostanjici, jer tu više nikada nećemo imati onu vizuru i onaj pogled, zaključuje Miranović.
