Ko su ove vladike? Da li nastupaju kao lobi ili su sredstvo u rukama drugih? Kakvi su prema svom sveštenstvu? Da li ih je ikada neki od vladika prozvao ili ucjenjivao zbog seksualne orjentacije, ali i da li su oni ijednom pokušali da se ublaži stav Crkve o homoseksualnosti?
Krenimo redom.
Javna kritika: Crkva čiji su javni stavovi o homoseksualnosti odavno prekoračili kritiku i prešli u otvoreno vrijeđanje građana drugačije seksualne orjentacije, nikada unutar sebe nije pokrenula pitanje homoseksualnosti. Za osudu je činjenica da nisu to uradili ni po pitanju pedofilije. Međutim, kada je riječ o Crkvi, bitno je istaći i da nikada nije sama pokrenula pitanje, niti se bavila činjenicom da su se oni koji su se zavjetovali Hristu primajući monaški čin, odrekli tjelesnih užitaka bez obzira na to o kom je polu riječ.
Bez namjere da se bilo ko etiketira i osuđuje zbog sklonosti ili ljubavi prema istom polu Blic neće objaviti, redakciji poznata imena vladika za koje se u Saboru zna da su homoseksualci. Najveći broj od njih sedam je iz domaćih eparhija. Osim vladike vranjskog Pahomija, koji je i procesuiran zbog pedofilije i čiji je predmet zastario, postoje još dvojica vladika za čiju se orjentaciju prećutno zna. Pored vladike Kačavende, preko Drine je još jedan episkop sa istim opredjeljenjem. U eparhijama koje su EU je jedan vladika sklon osobama istog pola, dok jedan vodi eparhiju u jednoj od bratskih pravoslavnih zemalja.
Ekstremni stavovi: Ove vladike su odreda tradicionalisti i u pogledu crkvenog učenja. Dvojica sa čak ekstremnim desničarskim stavovima. Većina spada u grupu vladika koje su se ranije vezivale za takozvani bosanski lobi čiji je predvodnik bio bivši vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije.
Ove vladike su u dobrim odnosima, neki od njih čak i bliski. Primjera radi, vladika iz bratske pravoslavne države ima odličan dugogodišnji prijateljski odnos sa Kačavendom. Svi oni na Saboru glasaju isto. Međutim, pogrešno bi bilo reći da su prvenstveno povezani zbog seksualne orjentacije.
Ova grupa vladika se drži zajedno, ali nisu i takozvani gej lobi. To ih drži na okupu, ali su upućeni jedni na druge i zbog iste vizije Crkve.
Najmoćniji vladika: Posljednje dvije, tri godine ove vladike su okupljene oko jednog episkopa koji nema iste seksualne sklonosti. On se nesumnjivo percepira kao najmoćniji vladika i nezvanični patrijarh. On je grupi vladika koje su prekršile zavjet neki vid zaštite, a oni njemu sigurna glasačka mašina.
Trojica od sedam vladika su mu česti gosti u eparhijskom dvoru, gosti na slavi ili svečanostima. Razlika među njima je ogromna i kada je riječ o obrazovanju ali i viđenju Crkve i njene budućnosti. Ove vladike su za njega samo sigurni glasovi.
Oni nisu do sada bivali ucijenjeni zbog svog opredjeljenja. Ali, događalo se da jednostavno budu protjerani monasi koji bi doznali za sklonosti vladike. Jedan od poznatih slučajeva je kada je iz eparhije vladike homoseksualca protjerano odjednom nekoliko monaha, a oni su utočište našli u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
“Blic” je razgovarao sa nekoliko vladika i niko od njih ne može da se sjeti da je ijednog trenutka na Saboru neko od arhijereja prozvao ili uvrijedio onog drugog zbog seksualne orjentacije. To se jednostavno unutar Sabora ne radi. Otuda i ne čudi da je i pored snimaka vladike Vasilija koje su gledali članovi Sinoda, zaključeno da u tom slučaju nema “čina”.
Vrijeđanje različitih: U javnosti, Crkva sa “punim kapacitetom” vrijeđa one koji su se deklarisali kao homoseksualci i spremni su da nose taj teret danas u društvu. “Čega se pametan stidi, lud se ponosi”, ”drvo koje ne daje ploda sječe se i u oganj baca”, “neprirodno” su samo neke od poruka SPC.
Ipak, ono što je paradoks u SPC je činjenica da upravo oni koji u javnosti napadaju homoseksualnost, zapravo imaju razumijevanja za one sa takvim opredeljenjem u svojoj sredini.
