Don Petar Zdravko Blajić (56) ubijen je u svom stanu u Splitu u septembru 1996. godine. Komšije ga nijesu vidjele tri dana pa su alarmirali policiju. Policajci su, ušavši u stan, zatekli stravičan prizor. Sveštenik je bio mrtav. Ležao je na leđima u hodniku. Tijelo je bilo umotano u čaršaf, a preko lica mu je bio peškir. Obdukcija je pokazala da je udaren tupim predmetom pa zadavljen.
Crkva se silno trudila da spriječi uviđaj. Sekretar nadbiskupije stajao je pred vratima Blajićevog stana i uvjeravao policajce kako nije potrebna temeljna istraga. Uskoro je postalo jasno i zašto. Policajci su pronašli tri čaše i punu pepeljaru u sudoperi i tri tanjira s tragovima gulaša. Međutim, šokantan je bio pronalazak u videorekorderu, kaseta s pornografskim filmom prepunim scenama grupnog seksa. Sve je upućivalo na zločin iz strasti.
Sveštenik imao ''crnu knjigu" sa 200 muških imena z svijeta estrade, sporta, crkve, vojske
Iako su izuzeli kvalitetne DNK uzorke koji pripadaju dvojici muškaraca, policija ni danas nema osumnjičene. Nije pomogla ni sveštenikova ''crna knjiga'' s dvjestotinjak muških imena. Budući da nikada nije dospjela u javnost, nagađalo se kako sadrži imena iz svijeta estrade, sporta, crkve, vojske pa i policije.
Crna knjiga sastojala se od popisa najuticajnijih splitskih homoseksualaca. S većinom je sveštenik spavao, a neki su mu bili ''tiha patnja''. Blajićeva javna strana bila je besprijekorna: bio je ugledni dirigent, sveštenik i publicista. U knjizi je sve bilježio hronološki. Uz svaki je datum bilo zabilježeno muško ime ili nadimak, telefonski broj, a uz broj opis sklonosti i eventualno cijena, ako bi Blajićev partner bio muška prostitutka.
Pisao je i sklonosti u krevetu, da li su aktivni ili pasivni, koje su im omiljene poze i pristaju li na oralni seks. Uz neka imena bile su strelice koje su vodile do drugih imena.
Samoubistva nakon saslušanja: Uslijedila su saslušanja koja su u nekoliko slučajeva završila tragično. Objesila su se dva preduzetnika, a zatim i Makedonac, otac četvoro djece. Splitski župnik don Ivan Cvitanović dva dana kasnije umro je u toaletu svog stana od srčanog udara. Sveštenik Anton Benvin, tadašnji rektor Papinskog zavoda, objesio se dan nakon ubistva u Rimu. Njegovo ime je, takođe, bilo u ''crnoj knjizi''. Sumnjalo se da je upravo on ubio Blajića, a zatim sebi oduzeo život zbog griže savjesti. Blajićev posljednji telefonski poziv bio je upućen upravo njemu.
Iz policije nikada nijesu htjeli da komentarišu samoubistva ni mogućnost povezanosti s ubistvom Blajića ili imenima u knjizi. Neimenovani izvor ispričao je kako je Blajić bio homoseksualac i izuzetno obrazovan i inteligentan. Međutim, seksualna sklonost upravljala je njegovim životom. Čim bi upoznao novog muškarca kretao bi u akciju ako su okolnosti to dopuštale. Bio je nezasit. Ni pet puta dnevno vođenja ljubavi nije mu bilo dovoljno. Plaćao je za seks ako je trebalo i činio druge usluge.
Po Splitu se pričalo da je radio za Crkvu, policiju, tajne službe jer je u knjizi bilo mnogo uglednih ljudi. Mnogo ljudi iz ''crne knjige'' se na poslijetku i razvelo. Izvor otkriva kako je sveštenik skidao krst sa zida kada su to njegovi partneri tražili. Policija je tada ispitala preko 500 pripadnika gej zajednice.
24.sata.hr
