"Najznačajniji događaj u istoriji Crne Gore”

Piše: Danilo BURZAN

Zahvaljujući Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a prvenstveno mitropolitu crnogorsko-primorskome Amfilohiju, bili smo više nego počašćeni da budemo śedoci  "najznačajnijega događaja u istoriji Crne Gore", kako je okvalifikovao glamurozno osvještanje još glamuroznijega Hrama SPC u Podgorici. Tu i takvu "nemjerljivu privilegiju" koju smo imali mi, aktuelni žitelji glavnoga grada i vascijele Crne Gore, dakle, imaju samo rijetki, jer je neporecivo i nedokučivo veličanstveno biti savremenikom (da ne kažem učesnikom) "najznačajnijega događaja u istoriji Crne Gore".

I to kad se zna da ta, crnogorska, istorija seže čitav milenijum unazad! I da se, nakon desetovjekovnoga protoka svih nebrojenih, znanih i neznanih, ali veličanstvenih istorijskih zbitija, eto, baš nama dešava da, sada i ovđe, živimo taj "najznačajniji": osvještanje Hrama koji - kako rekoše - "vaskrsava i sabira" sve što je tokom istorije bitisalo na ovim prostorima: Prevalitanu, Dioklitiju, Duklju, Zetu i Crnu Goru - onu staru, novu i najnoviju...

Sabiranje, pomirenje i oduzimanje: Pri tome, valja posebno naglasiti ono u što nas mitropolit Amfilohije i njegovi saradnici ubjeđuju - da je taj Hram (kao i sve što se zbivalo i zbiva u vezi s njim) stvoren zarad "pomirenja" i "duhovnoga sabiranja" pravoslavnih žitelja Crne Gore "svih nacija i političkih uvjerenja"!

Taj "najznačajniji događaj u istoriji Crne Gore" tako je reklamiran i na Javnome servisu - uz punu podršku ovdašnjih državnih organa - iako je i zakonom zabranjeno da se reklamiraju laži i neistine. Tako je taj majstorski propagirani "najznačajniji događaj" svim crnogorskim smrtnicima predstavljen kao provjereni - istorijski vrh! Kojeme je, valjda, šef države dao "tomos" da je "najvažniji u istoriji". Naravno, prvenstveno za članstvo DPS-a i druge vjernike, kao i one koji vjeruju u to što im je i ovom prilikom od SPC servirano.

Tako, međutim - siguran sam - sve to nijesu shvatili i prihvatili oni koji u te skaske o prvačenju, o "pomirenju" i "duhovnome sabiranju" ne vjeruju, one koji znaju da je sve to samo još jedna, u nebrojenim nizu demagoških manipulacija i velikodržavnih, šovinističkih nasrtaja na sve što je crnogorsko: istoriju, kulturu, pa i teritoriju. Onih koji znaju da o istinskome pomirenju, na način i po sadržaju kakav (već skoro čitav vijek)

nudi i pokušava sprovesti svetosavska SPC, nikad ne može doći; ne makar među (i sa) "manjinskim" Crnogorcima. Onima koji su svjesni svojega nacionalnoga bića, svoje autohtone kulture i koji su dobrano spoznali svoju (nefalsifikovanu) istoriju.

Taj "najznačajniji događaj u istoriji Crne Gore", ipak, izaziva i neke nedoumice. Prije svega, zato što je mitropolit SPC Amfilohije (koji je sve ovo, kao i mnogo što sličnoga prije, osmislio i - u dobroj mjeri - realizovao) ovih dana, prosto, blistao od sreće i zadovoljstva. "Pomirio" se i sa premijerom, i sa gradonačelnikom, i sa RTV Crne Gore...

Svetosavski interes: "Priznao" je i Crnogorce i suverenu državu Crnu Goru... Bio je ne samo najpoželjniji gost svih javnih glasila u državi, već je u svim prilikama, prosto, zračio svojom vedrinom i samozadovoljstvom! Nikad ga prije ovoga nijesmo viđeli tako "punoga sebe", pa je potrebno potražiti odgovor na pitanje: je li to samo zbog okončanja izgradnje i osvještanja Hrama, pa još u prisustvu "krema" pravoslavlja? O toj svojoj "punoći" mitropolit Amfilohije je ovih dana i sam pośedočio ustvrdivši da mu je "i Vasiona tijesna"!

Pa, o čemu se, onda, radi? Poodavno se, naime, zna da poglavar SPC u Crnoj Gori, kao sopstveni i svetosavski interes, kao ovozemaljski (da ne kažem: životni) cilj ima "istorijski" zadatak: prigrabiti baš ovaj i ovolicni dio beskonačnoga vremena-prostora, upravo ovo zrnce crnogorskoga tla, kulture i duha. Pa, ako je on, kao "vlasnik" Vasione, baš sada, ovih dana, ovim povodom, na vrhuncu zadovoljstva i "ispunjenosti", zar je to samo zbog događaja u vezi sa Hramom? Ili će biti da vjeruje da je svoju (i velikosrpsku) zamisao o "pomirenju" Crnogoraca priveo kraju i da mu samo preostaje formalno proglašenje pobjede?

'Ajde da, ovim povodom, malo gatam... Prvo, nije nepoznato da mitropolit Amfilohije, za svoj plan o "pomirenju" ima podršku, pa i svakovrsnu pomoć, državnih organa i ovdašnjih državnika, kojima je i radna i državnička zadaća, u stvari, da rade u dugoročnome interesu države Crne Gore i svih Crnogoraca! S druge strane, međutim, valja se śetiti da je u potonjem programu DPS-a, zapisano da u ovome mandatu u Crnoj Gori treba ustanoviti jednu pravoslavnu crkvu!

Pa, sad, sam sebe pitam: ima li osnova da se - na osnovu viđenoga i rečenoga - pretpostavi da su se SPC i ovdašnja vlast "ponovo našli"? Kao "ono nekad"? I po onoj: popustiću malo ja, popusti malo ti... Jer, zna se: interesi čudo rade... I onda će "srpski" birači, zahvaljujući "pomirljivome" mitropolitu Amfilohiju, ponovo "prileći" u zagrljaj DPS-a, a poglavar SPC u Crnoj Gori će (da detaljnije ne ulazimo u razloge) poraditi na ostvarenju programa DPS-SDP-a i stvarati uslove da u ovoj zemlji bude samo jedna pravoslavna crkva!?

Političke igrarije sa identitetom: Rekoh da samo gatam, a vi ocijenite je li ovo tek isprazno lamentiranje. Prije nego date svoj sud, samo da vas podśetim na još neke citate iz izjava rečenoga mitropolita, ovih dana. Recimo, kako tumačiti njegove riječi da je on " predstavnik suverene države Crne Gore"... Ili, kad podśeća da "tamo gdje je arhiepiskopija, tamo je i samostalna crkva... a to je - kaže - "i Cetinjska mitropolija..."

Pa kad (ipak, nakon svega: iznenada) uzvikuje: "Neka živi i neka je vječna Crna Gora!!!" I za sam kraj mitropolitova konstatacija: "Ovaj događaj određuje smjer duhovne budućnosti Crne Gore"!

Mislite li, zaista, da će ovim "najvažnijim istorijskim događajem" (i ovako) biti određena i omeđena duhovna budućnost Crne Gore i pravoslavnih Crnogoraca? I uz pomoć države čijoj vlasti je najvažnije pobjeđivati na izborima i opstajati u foteljama. I upravo dok se gomilaju dokumenti i (za neznavene) iznosi na viđelo dana cijela istorijska istina o svetoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Kojoj i šef naše države (?!) odriče "kanonsko" postojanje, uprkos dokazima o brojnim falsifikatima i podvalama, na kojima se ovđe decenijama "gnijezdila" SPC i njeni anticrnogorski "pomiritelji". Oni koji su, u stvari, pravi utemeljitelji, programeri i produbljivljači razdora (ne samo duhovnoga!) među pravoslavnim Crnogorcima, čije su na stotine vjerskih objekata neosnovano i na prevaru uzurpirali. Oni, koji su svoj status u pravoslavlju ostvarivali "kanonskim" mitom, korupcijom, nasiljem, podvalama i falsifikatima... Navodno, u ime Svevišnjega?!

Ako bi to bila realnost, ako sve ovo treba da odredi "smjer duhovne budućnosti Crne Gore", onda bi to, zapravo, bilo najveće - ne samo duhovno - posrnuće Crne Gore u istoriji! Jer, bez svete Crnogorske crkve država Crna Gora, koju je stvorila ta Crkva, uopšte i nema budućnosti!