On je, u svom dugom govoru, kazao, između ostalog, da niko nema vlast da stvara drugu ili treću crkvu.
Hristos nije glava dveju istovjetnih crkava na jednom mjestu: „Niko nema vlast da stvara drugu ili treću crkvu. Glavna crkva je gospod naš Isus Hristos koji je jedan, jedinstven. Kao što jedna glava ne može pripadati dvama tijelima, tako ni Hristos nije glava dveju istovjetnih crkava na ovom mjestu. Zbog toga crkva ne postaje voljom nekih ljudi, ona nije udruženje, ili svetovno udruženje ličnosti koje svoje postojanje dobija onda kada je neki sud odobri statut. Ona je dobročovječansko postojanje koje je Hristos osnovao i kojim upravljaju sveti apostoli i njihovi nasljednici, a ne svaki koji oko sebe prikupi nekakve pristalice i tu organizaciju nazovu crkvom“, kazao je Vartolomej, šaljući, očigledno, poruku poštovaocima i vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve.
Prije Vartolomeja, oko 10,30 vjernicima i okupljenima u hramu obratio se patrijarh Srpske parvoslavne crkve, Irinej. On se u svom obraćanju nije bavio temom koju je obradio Vartolomej, već se ograničio na isticanje značaja podgoričkog hrama "za cijeli pravoslavni svijet", kao i značaj Milanskog edikta „koji cijeli hrišćanski svijet slavi“.
„Današnjim osveštenjem ovog velelepnog hrama krunišemo ovaj veliki događaj kojim obilježavamo cijelu godinu 2013. Ovo je naš doprinos velikome prazniku“, kazao je Irinej u prilično kratkom obraćanju, da bi dao riječ patrijarhu vaseljenskom Vartolomeju.
A pored crkvenih riječi, Vartolomej je, vršeći osvećenje Hrama, i podsjećajući na 1700 godina Milanskog edikta, poslao poruku:„Osvećenje ovog Hrama nije prosto jedna ceremonija. Nalazim se na ovom svetom u mučeničkom tlu i osvećujući ovaj hram, mi prizivamo zastupništvo velikih pravoslavnih
svetilnika ovoga kraja – svetog Petra Cetinjskog i svetog Vasilija Čudotvorca i zaštitnika crnogorskoga i hercegovačkoga, novomučenika prevlačkih i momiških, i učimo se iz njihove velike predanosti i asketskih podviga, koji su osvjetlili mjesto i prostor, pećine i visove ove blagoslovene zemlje koja pred svijetom svjedoči slavu krsta i vaskrsenja Boga i bogočovjeka. Osvećeni hram predstavlja uistinu simbol vaskrsenja, predstavlja simbol duhovnog vaskrsenja crkve ovoga mjesta, koja je poslije iskušenja Drugog svjetskog rata postala svjetlodavac vjere i nade cjelokupnom narodu.“
I patrijarh moskovski Kiril kazao je da su se Crnogorci kao Crnogorci i kao država održali „zato što nikada nisu izdali vjeru pravoslavnu i poželio da Crnogorci sačuvaju svoj identitet i da se identifikuju na ovom mjestu sa velikom pravoslavnom vjerom.
„Molimo se za jedinstvo pravoslavnog nasljeđa naroda u Crnoj Gori. Na vama leži najveća odgovornsot na sabiranju duhovnih čeda u Crnoj Gori“, kazao je Kiril, obraćajući se Amfilohiju.
Cijela ceremonija okončana je oko 11, 30 sati sadnjom maslina i puštanjem "golubova mira" ispred Hrama
Najveći događaj u istoriji Crne Gore: A „najveći događaj u istoriji Crne Gore“, kako je jutrošnje osveštenje Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici ranije nazvao mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve, Amfilohije, počeo je jutros oko sedam sati na platou ispred hrama.
Za održavanje najvećeg događaja bilo je blokirano nekoliko ulica najbližih Hramu i angažovan priličan broj policajaca, kao i brojni pripadnici neke sekjuriti agencije koji već od 7,30 nisu dozvoljavali da uđu ni oni sa urednom akreditacijom. Uostalom, izgleda da se štampalo prilično akreditacija, a one za novinare ničim se nisu razlikovale za „specijalne goste“, tako da su svi koji su došli iza pomenutu ure ostali napolju, uz veliko negodovanje i ubjeđivanje. Obratite se na drugi ulaz, bio je odgovor koji je dobijan na svakom prilazu Hramu.
Iza Hrama bilo je parkirano tridesetak autobusa sa registracijama Herceg Novog, Pljevalja, Budve, Novog Sada, Kosovske Mitrovice, Bara, Budve, bosanskih tablica, albanskih takođe...
Iza Hrama već danima su postavljene velike bijele šatre sa oznakom i logom neke firme iz Bijeljine, koja se zove „Globus“, kao i priličan broj toaleta, što je, naravno, za svaku pohvalu.
Ispred Hrama, na parkiralištu naspram Bloka V, nekoliko posljednjih dana postavljena je druga, dugačka zelena šatra u koju su prije neki dan unesenii stolovi i piće.
Za veliki skup pred Hramom, koji je brojao više hiljada ljudi, postavljen je veliki video bim, kako bi mogli da prate što se dešava unutra. Cijelim kvartom ovog dijela Podgorice odjekivalo je od ranog jutra crkveno pojanje, pojačano desetinom jakih zvučnika postavljenih po Hramu.
A oko njega, mnoštvo crkvenih lica, muškaraca i žena, u crnim mantijama. Mnoštvo je i starijih ljudi, ali i djece iz podgoričkih osnovnih i srednjih škola, sa đačkim torbama na leđima.
Ima ih, kažu, i iz Osnovne škole na Draču, koja nosi ime po Danu crnogorske nezavisnosti, „21. maj“.
„Nisu nas pustili zvanično, ali jesu neki nastavnici“, odgovaraju na pitanje kako su napustili časove. Prolaze i učenici iz OŠ „Maksim Gorki“, kao i iz obližnjih srednjih škola, Hemijske, Građevinske, Elektro...
Neki momci, svakako maloljetnici, popeli se na jedan kombi ispred šatora pred Blokom 5 i mašu crnom zastavom sa mrtvačkom glavom. Neki drugi, nose zastave sa četiri oscila.
Transparenata i nema puno. Zabilježili smo jedan koji je nosila grupa tinejdžera, sa natpisom „Još rađaju majke Obiliće“, valjda uvjereni da su to bile baš njihove.
Ispred Hrama su i štandovi sa raznim crkvenim knjigama, suvenirima, privjescima za ključeve sa motivom Hrama, molitvenicima, majicama i sličnom robom. Privjesci su po tri eura, a knjiga o hramu, prilično velika monografija, samo 20 eura. Čuje se ujedinjena ekavica i ijekavica, na platou i oko njega je mnoštvo televizijskih kola raznih medijskih kuća.
Crkveni velikodostojnici izašli su oko 8 sati iz male momiške crkve, dok su zvanice ulazile kroz špalir građana koji je stajao iza ograde. Među njima poznata lica: Andrija Mandić, Aćim Višnjić, Predrag Popović, Ranko Jovović, Matija Bećković... Ovaj potonji, kao i Mandić, ljubi se sa nekim sveštenim licem na širokom crvenom tepihu, postavljenom unutar prostora između dvije pokretne metalne ograde, posutog, uz to, laticama ruža.
Kasnije su se svi smjestili u Hramu. Za svjetovne glavare crnogorske crkva je obezbijedila stolice. Tako je gradonačelnik Podgorice, Miomir Mugoša, sjedio u prvom redu, pored predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, u ugodnom ćaskanju. Bili su i Milić, Danilović, Lekić...
Na dijelu Ulice Džordža Vašingtona, parkirana su bila crna službena auta sa registracijama CG i MN. Sa njima su stigli politički uglednici iz Glavnog grada i države.
Na platou je bilo mirno, ljudi su posmatrali preko video bima što se dešava unutra, bez uzvikivanja i bilo kakvih parola, a unutar Hrama, kako svjedoče snimci sa TV Crne Gore, prisutni su bili i čelnici crnogorske opozicije, Milić, Danilović, Lekić...
"Najveći događaj u istoriji Crne Gore" okončan je nešto prije podneva, uz rominjanje kiše koja je počela da pada još oko 8.
Svetom, "najvećem događaju u istoriji Crne Gore" nisu prisustvovali Crnogorci. Nisu bili pozvani.
,
G. BOROVIĆ
