Prema njegovim riječima, zagrljaj dželata i žrtve na prostoru Crne Gore nije nikakva novost i Naša radost punoj nezavisnosti Crne Gore pokazala se kao kratkotrajna.
-Risto Radović je ipak odigrao simultanku u velemajstorskom stilu! On je, a ne mi napravio nezavisnu Crnu Goru!!! Kao mudrac i dobar poznavaoc odnosa u vrhu SPC bilo mu je jasno da od svesrpskog prestola nema šta da traži pa je s'pravom bacio karte na rezervnu varijantu - na svoju Crnu Goru! Jednom Crnogorac - znao nam je dobro narav i način kako da nas probudi iz dubokog sna! Žestoko je udario dje smo najtanji. Udarao je na sve naše svetinje - na naciju, jezik i državu! Prikivao Dukljane na Vezirov most, Crnogorce prozivao kopiladima samo da nam probudi inat! I uspio je! Upalila se Crna Gora uzduž i poprijeko! I digoše se Crnogorci, a uz njih i mnogi koji su se našem jatu, pokazaće se - privremeno, priključili!, naveo je Mandić.
Kako je dodao, no dovoljno da se Crna Gora digne iz pepela.
- Digao se narod, a SPC umirila. Popovi se sakrili u mišje rupe, popadije same prave srpsku cicvaru i ne prozivaju Kadiju. Ne oglašava se ni Džombić! Čudan neki osjećaj zavladao. Referendum samo što nije krenuo, a gospodina Radovića nigdje na vidjelo. Nestade sa medijske scene. Predje u ilegalu! Ni riječ ZA ni riječ PROTIV! Umiren Amfilohije - umirena pastva!!!Da li je tada i kakva li je trgovina dogovorena možda saznajemo ovih dana!? I tako, dok smo se mi radovali obnovi nezavisnosti Risto je krečio i otimao crkve, rušio i ubacivao srpske svece, mijenjao istorijske činjenice, helikopterima zauzimao planinske vrhove i krstovima obilježavao 'svoju' teritoriju. Prije toga je srušio nešto što je bilo crnogorski dragulj na svjetskom nivou - pravoslavne crkve sa dva oltara - pravoslavni na jednoj, katolički na drugoj strani! Uz pomoć petokolonaša po katastrima upisivao i arčio Crnu Goru sve 1/1. No i pored ovolike demonstracije sile i s'vana i iznutra ne smijemo biti potpuno nezadovoljni! Ipak je situacija malo drugačija od 1918. godine! Ipak je na mapi medjunarodno priznata Crna Gora! Ipak je rame uz rame srpskom i crnogorski jezik! Ipak je živa i Crnogorska pravoslavna crkva. Ipak nam se ne mogu na silu urezivati četiri ocila na kapama. Ni zvanična zastava nije po zelji SPC, a i himna ostaje da ih zulja. Ono što daje nadu za konačnu pobjedu, do koje će jednog dana sigurno doći, jeste i činjenica da stasava mladja generacija koja shvata da biti pravoslavne vjere ne mora da znači da si po automatizmu Srbin; što veliki broj mladih islamske vjeroispovijesti isto tako prihvata da pripadnost islamskoj vjeri ne mora da znači da se nacionalno moraš izjasniti kao Bošnjak ili da katolik mora biti Hrvat. Sve veći broj mladih koji srcem i dušom pripadaju i vole Crnu Goru i smatraju za normalno da se i nacionalno osjećaju Crnogorcima, bez obzira na njihovu vjeroispovijest. Tako je svuda u civilizovanom svijetu kojemu će se jednog dana pridruziti i naša jedina istinska domovina Crna Gora. Bila je ovo pogodna prilika i da se ovdje probude doskorasnji zestoki protivnici crnogorske nezavisnosti, oni koji su pljuvali po današnjem rukovodstvu Crne Gore nazivajući ih tada najpogrdnijim imenima, a nas karakterisali kao mrzitelje Srba - nakon duže vremena ukazala im se prilika da sakupe koji dolar za Amfilohijeve siromahe (a i za sebe) i tako se nanovo uvuku i duhovnim i svetovnim vladarima! 'Pošteno' ka što su od vajkada činjeli čime su, vjerujem, osigurali sebi mjesto u nebeskom carstvu. Mi ostajemo dosljedni sebi - našoj braći Srbima želimo da im hram donese mir i spokoj i da prihvate kako slobode koje uživaju u Crnoj Gori moraju dopustiti i nama Crnogorcima i da se pri svakoj molitvi sjete one narodne "oteto - prokleto"! I dok budu proslavljali i vijorili srpskim zastavama iskazujući nepoštovanje države koja ih hrani, mi ćemo 7. oktobra konačno biti svjedoci nemoći naše države da Srpsku pravoslavnu crkvu postavi u istu ravan sa ostalim vjerskim organizacijama u Crnoj Gori. 7. oktobra ćemo biti svjedoci podaničkog ponašanja naše vlasti i tog dana će crnogorska zastava u ispred Crnogorske etničke zajednice u Sidneju biti spuštena na pola koplja, zaključio je Mandić.
