Otkako se počelo s bilježenjem širenja leda oko Antarktika, 1979. godine, do ove godine nije zabilježeno toliko leda oko tog kontinenta. U avgustu led oko Antarktika dostigao je rekordnu površinu - 18,6 miliona kvadratnih kilometara.
S druge strane, suprotna stvar događa se na Arktiku, gdje se led topi alarmantnom brzinom. Ledena kapa na Sjevernom polu tako je u septembru prošle godine dosegla rekordno nisku površinu od svega 3,42 miliona kvadratnih kilometara, zbog zagrijavanja zraka i vode.
Ako se Zemlja zagrijava i oba pola planeta zahvaćaju klimatske promijene, zašto se onda to na tako različite načine manifestuje na Zemljinim polovima?
Prvo i najočitije, Sjeverni i Južni pol imaju fundamentalno različitu geografiju (dok je na jednom zima, na drugom je ljeto). Antarktik je ogroman kontinent pod ledom, kojeg okružuje prsten zaleđenog morskog leda, dok je Arktik ledena kapa koja pluta na moru.
Za razliku od Arktičkog leda, led na Antarktiku je sezonski - formira se zimi i gotovo u potpunosti otapa ljeti. Jaki kružni polarni vjetrovi možda su zaslužni za debljanje i stvaranje leda, ali arktički led puno je ranjiviji prema zagrijavanju okeana, a ljetne oluje samo ubrzavaju otapanje.
Iako su nedavni trendovi pokazali kako se Južni okean oko Antarktika zagrijava, led oko tog kontinenta se povećava. Zagonetka je to koju naučnici pokušavaju dokučiti. Jinlun Zhang, okeanograf iz Laboratorije za primjenjenu fiziku Vašington u Sietlu, zajedno je s kolegama napravio model, kojim se sugerira da jaki vjetrovi oko Južnog pola doprinose povećanju ledenog omotača.
Zbog tih vjetrova morski led se brže kreće te se deformiše u debele grebene, koji se teže tope od normalnog leda, rekao je Zhang za Live Science.
Naučnici, međutim, ne znaju što bi mogao biti uzrok tim jakim vjetrovima. neki smatraju kako ozonska rupa iznad Južne hemisfere, zapravo mijenja obrasce takozvanih 'jet stream' strujanja vjetrova iznad Antarktika, te na taj način tjera oblake iznad Južnog pola.
No, Džulijan Strov iz američkog Nacionalnog centra za snijeg i led, kaže da je povećanje leda na Antarktiku u granicama prirodnih varijacija, jer nije veliko. 'Antarktik je poprilično hladan, a čak ni zagrijavanje od 5 stepeni Celzija neće napraviti neku veću razliku', zaključila je Strov.
Arktički problem
Ista količina zagrijavanja imala bi drastične posljedice na Arktički led. Dok led na Sjevernom polu prolazi kroz masivna ljetna otapanja, more oko njega upija sve više energije od sunca te se na taj način more i dodatno zagrijava.
Arktik tako postaje sve više kao Antarktik, u smislu da njegov ledeni pokrov postaje sezonski, kaže Strov.
U avgustu 2012. godine veliki ljetni ciklon protresao je arktički led i razlomio ga na dijelove koji se lakše tope. Neke druge oluje imale su suprotan efekt, dodajući snijeg i hladan zrak iznad Sjevernog pola koji se sužava.
Međutim, globalno zagrijavanje povećava broj teških oluja, a naučnici strahuju kako bi ubuduće moglo biti još rekordnih otapanja. A sva ta otapanja imaju svoje posljedice.
Te promijene će zahvatiti i plankton u moru, koji je osnova lanca ishrane. Ako je ugrožen osnovni izvor hrane, to će na kraju osjetiti i čovjek, a ne samo polarni medvjedi.
Porast leda na Antarktiku, u konačnom, nije u kontradikciji s trendom globalnog zagrijavanja na Arktiku. 'Postoji tu puno varijacija prirodne klime, a ponekad su te varijecije van dodira jedna s drugom', zaključila je Strov.
tekst i foto: dnevnik.hr
