Političko-pravno ludilo u kojem se Italija nalazi još od februara, kada su održani izbori, eskaliralo je proteklih 20 dana „slučajem Berluskoni“, a kulminiralo juče glasanjem o povjerenju Vladi. Nakon dobrog rezultata na parlamentarnim izborima Berluskoni je bio prvi koji je potražio mirno rješenje krize i podržao stvaranje privremene vlade Enrika Lete. U međuvremenu, zbog slabih rezultata aktuelne vlade, ali i bitnog pada popularnosti ljevičarske koalicije i naročito njenih ministara, sondaže su počele da pokazuju da bi Berluskoni, u svakom trenutku, pobijedio na izborima.
Paralelno s tim, došla je presuda Kasacionog suda kojom je osuđen na tri godine, a posljednjih 20 dana Senat glasa o oduzimanju statusa doživotnog senatora, kako bi moćnog Berluskonija mogli smjestiti u zatvor. To glasanje koje treba da bude tajno, već osam puta je odlagano, a održava se pod velikim pritiskom desničarske koalicije, koja je održala već dva velika mitinga u Rimu i Milanu i prijetila povlačenjem svojih ljudi iz parlamenta i vlade, čime bi automatski otvorila političku krizu. Prije tri dana to se i desilo. Radikalnim potezom Berluskoni je povukao pet ministara iz Letine vlade, na čelu s potpredsjednikom vlade i ministrom unutrašnjih poslova Anđelinom Alfanom. Iste večeri postaje jasno da će se u srijedu glasati o povjerenju, kvota za pad vlade iznosi minimalnih 1,1 ali, istovremeno stižu informacije o nezadovoljstvu istih ministara koji su natjerani da podnesu ostavke. Utorak je prošao u znaku neprekidnih sastanaka Berluskonija s Alfanom koji je pokušavao da ga ubijedi da odustane od rušenja vlade u ovom trenutku.
Besana noć
Noć između utorka i srijede i Berluskoni i Leta su probdjeli, prvi vagajući prijedlog Alfana, a drugi, kako je rekao, jer mu je „predstojao najduži dan odbrane Italije“. U srijedu u devet ujutro obojica ulaze u parlament, gdje se očekivao govor premijera. Berluskoni tada kaže da želi prvo da čuje, pa onda odluči da li fda ruši vladu. Otkriva novinarima da je ovo bila čak 55. Noć bez sna i citira Napoleona: „Muškarcima je dovoljno tri sata sna, ženama pet, a neznalicama nije ni osam“. U tom momentu, scenario izgleda jasan: vlada će pasti lako, jer Berluskonijeva koalicija i Pokret pet zvjezdica Đuzepa Grila (on je od prvog dana protiv ove vlade, jer ne može dočekati dan kada će pasti) imaju glatku većinu, ljevica i centar Marija Montija ne mogu je odbraniti u Senatu.Nakon govora Lete, koji je tražio podršku i rekao da bi novi izbori bili krah ne samo za Italiju, nego i za cijelu Evropu, dolazi do veleobrta: počinju da kruže glasine da se od Berluskonija odcjepljuju ljudi iz njegove partije, na čelu s desnom rukom Alfanom, koji sada već po svaku cijenu želi da spasi vladu, čiji je potpredsjednik.
Pravi šok za Berluskonija, koji je imao problema s koalicionim partnerima (Bosi 1994. Kazini 2006. I Fini 2010. ) ali nikada s članovima Forca Italija, koji su u njemu vidjeli, ne samo predsjednika, već i ideal. Kamere Tv Skaj snimile su jedan papir u ruci premijera Lete koji mu je dostavio Alfano s potpisima 23 disidenta Berluskonijeve partije koji će podržati vladu. Špekuliše se da ih je kasnije bilo još, a svoju novu frakciju u parlamentu nazvali su „Popolari“, dok ih javnost već zove „Alfaniani“.
Berluskoni se u 13 sati vraća u parlament smrknutog lica, priča s bivšim partnerom Kazinijem i svojim vjernim parlamentarcima, kaže im da je ovo cijepanje njegov najveći neuspjeh u životu. Nakon toga odlučuje da popusti i glasa za povjerenje vladi, pa jedino Grilo ostaje protiv. Ali, stvar je već bila jasna s 23 disidenta, glasovima ljevice, Marija Montija i 4 doživotna senatora, brojka 161 je bila osigurana. Ostao je, međutim, raskol u desničarskoj koaliciji, jer Alfano ostaje odvojen od Berluskonija i sada, praktično, pripada centru, kao i sam premijer Leta.
Otkazivanje mitinga iz etičkih razloga
Berluskoni je ostao izolovan u parlamentu, a sjutra Senat definitivno odlučuje o njegovom statusu. Uz to desila se i tragedija broda kraj Lampeduze, pa je Alfano upravo tamo otputovao, a Silvio otkazao današnji samit koalicije, kao i sjutrašnji veliki miting, gdje se očekivalo da mu 2 miliona ljudi da podršku. Rekao je da je tragedija prevelika i da ne bi bilo etički. Ali kako je došlo do toga da mu njegov najbliži saradnik, čovjek koga je od 2001. Gurao od lokalnog odbornika na Siciliji, do mjesta sekretara svoje partije i kandidazta za premijera (za sebe je htio samo ministarstvo ekonimije) zabode nož u leđa? Do prije samo sedam dana Alfano, koji je, inače, savršen govornik, branio je Berluskonija na svim mitinzima evropskom samitu u Marseju, a u čuvenoj emisiji „Porta a porta“ ponovio tezu: „Kako to da čovjek koji ima tri karijere za Oskara, jednu u privredi, drugu u sportu i treću u politici, nema nikakvih problema sa zakonom, sve do 1994. Kada je počeo treću karijeru. Sudije su sada već politička partija u Italiji, ali ja ću s ovim čovjekom biti do kraja“.
Inače, Alfano je sin bivšeg gradonačelnika Agriđenta, malog mjesta na Siciliji, iako je rođen u oktobru 1970. Stigao je da bude i član Demohrišćanske partije, koja je nestala 1993. Zajedno s Prvom republikom. Odmah se učlanio u Berluskonijevu „Forca Italija“ koja je nastala te iste godine. Postaje lokalni odbornik 1996. Prvo ga je gurao Berluskonijev ministar Mičike, a od 2001. Sam Silvio ga uvodi u parlament i njegova karijera ide strahovitim usponom. 2008. Nakon pobjede naizborima Berluskoni ga imenuje za ministra pravde, najmlađeg u istoriji Italije.
Godinu kasnije Alfano uvodi čuveni zakon poznat kao Lodo Alfano, po kome četiri najvažnija čovjeka u državi, predsjednik, premijer, predsjednik skupštine i senata, ne mogu ići u zatvor. Biva žestoko kritikovan, jer je isto uradio Skifani 2004. A smatra se da želi da zaustavi sudske procese protiv svog liderta.Još davne 1996. Tada mladi odbornik Alfano snimljen je na svadbi kćerke velikog mafijaškog bosa Kročea Napolija, a snimak je procurio 2002. Na njemu se vidi da on dolazi na svadbu, daje poklon Gabrijeli, a onda ljubi mafijaškog bosa, člana Koza nostre i to onako kako se ljube „ljudi od časti“ identično kao legendarni poljubac Đulija Andreotija i Totorine. Kad je „Republika“ to objavila 2002. On je rekao da čak i ne poznaje Napolija i taj mafijaški klan, ali kad je objavljen snimak, onda je promijenio izjavu rekavši da poznaje samo Gabrijelu s fakulteta, ali da nije znao ko joj je bio otac.
Berluskoni spasava pulena
U tom momentu karijera 31- godišnjeg Alfana praktično je uništena, ali lično premijer Berluskoni odlučuje da se žrtvuje za svog „mladog delfina“, otkriva da je i on u sedamdesetim bio na svadbi ozloglašenog bosa Stefana Bontadea i da svi u mladosti prave grijehe. Iako ga niko nije tjerao da to priznaje, a njegova Vlada bila potpuno stabilna uradio je to da bi sačuvao karijeru svog nasljednika. Zato ga je i zimus kandidovao za premijera, a ne sebe, a prije samo 15 dana postavio na mjesto sekretara Forca Italija, partije koja je obnovljena tačno 20 godina nakon osnivanja.
Na nedavnim mitinzima Berluskoni je dobijao ogromne aplauze, a dominirale su upravo zastave Forca Italija, one iste iz 1993., kada je sve počelo. Saznaje se takođe da su Berluskonija na rušenje vlade natjerali tzv. Jastrebovi iz njegove partije, a da on sam nije bio daleko od pozicije Alfana. Zato još više čudi ovaj jaz koji se stvorio preko noći. Njegova vjerna poslanica Danijela Santanke danas je rekla da ona ostaje uz Berluskonija i da njegova era nije zavšena, već samo počinje nova. Alfanovu grupu nazvala je izdajničkom i rekla da mu sada svi aplaudiraju, da ga novine proglašavaju nacionalnim herojem i spasiocem domovine, sve isto kao što je bilo prije tri godine sa Finijem, tada takođe potpredsjednikom vlade, kada se odvojio od Berluskonija. „ A gdje je sada Fini, znate li mi reći“, pitala je Santanke. Od danas Alfanijevu frakciju svi zovu „Kolombe“(golubovi preletači), a između Jastrebova i Golubova Berluskoni se našao u pat-poziciji, jer sada u vladi Lete, Alfano će se pitati mnogo, a Berluskoni ni malo.
Iako on ima numeričku većinu, Alfano ima političku u novoj konstelaciji snaga u parlamentu. I Predsjednik Republike Napolitano rekao je da je došao kraj igri skidanja glava i ucjenama, ali upravo on je prije mjesec dana zvao sudije Kasacionog suda i uticao da se ne donese odluka o pomilovanju Berluskonija. Taj poziv je snimljen i objavljen. Napolitano je inače bivši partizan, komunista i nimalo objektivan arbitar između ljevice i desnice. Takav je bio i Skalfaro, a potom i Čampi, svi naklonjeni ljevici. Isto tako i predsjednici tehničkih vlada, kao još davno Lamberto Dini i nedavno Mario Monti, iako su izlazili iz Berluskonijevog političkog šinjela, ubrzo su žestoko naginjali ka ljevici.
Ovim prelaskom Alfana u centar zatvara se krug oko Berluskonija, pa je i ishod sjutrašnjeg glasanja u Senatu o njegovoj sudbini lako predvidjeti. Pošto je u nedjelju napunio 77 godina, približava se granici od 78, kada može biti samo u kućnom pritvoru. Ali, opsesivni pokušaji njegove političke likvidacije, koji traju 20 godina i koji su režirali brojni lideri Prve republike, počev od Kraksija, Oketa, preko Daleme i brojnih industrijskih magnata i najuticajnijeg lista La republika, doveli su dotle da danas ima potencijalnu pobjedu na izborima, ali na njih ne može da izađe jer je politički paralisan alhemijom desne i lijeve koalicije. Jos jedan paradoks,zimus je htio da formira novu partiju za izbore, ali ga je upravo Alfano zamolio da ostane sa njima i za samo mjesec od rekordno niskih 10 odsto povratak Berluskonija ekspresno je doveo koaliciju do 26 odsto i umalo pobjede na izborima. Tajna njegovog uspjeha uvijek je bila u tome što je populista blizak narodu, a ne klasičan političar – retoričar.
Sada, međutim, kada su otpali prijevremeni izbori za njega je trka sa vremenom, a sjutrašnji gubitak imuniteta mogao bi da bude fatalan. Dok Italija nastavlja sa vladom, koja je ne samo na vještačkim nogama, već i potpuno antinarodna, baš kakva je bila i Montijeva, na radost Evropske unije, ali na štetu italijanskih građana.
Izvor:RTCG.ME
