"Ponavljam, za sve prethodne izbore, uključujući i posljednje predsjedničke, ja sam otvoreno i javno podržavao opoziciju na način što sam prisustvovao njihovim skupovima, zakupljivao prostor u dnevnoj štampi gdje sam objavljivao saopštenja u kojima su bili sadržani i moji politički stavovi, djelovao među poznanicima i prijateljima i slično. Za sve to vrijeme razne državne službe, taktikom i metodama "kožnih mantila", su plasirale raznorazne izmišljotine, a između ostalih i da sam jedan od glavnih finansijera opozicije, uključujući i kampanju uvaženog gospodina Milodraga Lekića i da je, između ostalog, to uzročnik Albonine propasti", naveo je Lučić.
On je kazao da nije upotrijebio termin "finansirao", već "sponzorisao".
"Međutim, i taj termin sponzorisao takođe nijesam vezivao za kampanju Lekića, već nabrajajući brojna sponzorstva raznih manifestacija, pojedinaca, organizacija, političkih partija (uključujući čak i DPS) u prethodnom periodu, završavajući svoje emotivno izlaganje riječima “sponzorisaću i gospodina Lekića i Demokratski front, ako budem mogao - pa šta”, naveo je Lučić, koji se izvinjava "zbog nesporazuma i eventualnih neprijatnosti Lekiću i Demokratskom fronu, uvjeren da su iz gore iznesenog razumjeli i shvatili smisao izjave".
“Želim da naglasim da sam još 1997, nakon političke krize izazvane poznatim, u narodu imenovanim sukobom "Milo - Momir", vrbovan od strane rukovodećih ljudi iz DPS-a, sa mnom su vođeni razgovori jer sam ja, kao uspješan privrednik i neiskompromitovan čovjek, sa njihove strane projektovan za lidera DPS-a za Pivu. Tom priliko su mi nuđene kreditne linije i brojne druge olakšice, kako za mene, tako i za moju tadašnju firmu “Plus komerc”, što sam kategorično odbio. Ispostavilo se da je upravo to uzročnik svih mojih kasnijih nedaća, jer njima se ne smije reći ne... Odmah nakon toga počinju brojni, raznovrsni i u poslovnom svijetu i u Crnoj Gori nezabilježen serijal pritisaka i to je trajalo do konačne likvidacije Albone”, otkrio je Lučić.
