Ni u 21. vijeku, Filip & DPS & SPS & Co, ne daju Crnogorcima prava iz Milanskog edikta. Slave tu ediciju, a ne evociraju njene tekovine, samo da bi laž osvještali kao istinu, a svoj sram kao vrlinu.
Kada se saznalo za inicijativu o novoj zajednici na Balkanu, poteklu od Crne Gore (kao lidera u regionu, hm!) prva asocijacija je bila: Crnogorcima je već dodijala njigova država pa bi je rado nekome prebačili na kvartijer, a njima bi (naročito vlasti) dobro došlo da im neka šira zajednica izdržaje vladanje iz nekog novog fonda FNP (Fond za nerazvijene bivše SFRJ). (Ne)navodno je to, ka iz glave cijela naroda, isfilovao Štefan File, a na našim činovnicima je bilo da je isture i s njom obidu javnost... I bi tako.
I ne bi odjeka! Oće Crnogorci svoju državu, ma zaludu kad ih zabludnici vode. I ugledni Vladika Rade je za svoga vakta inicirao Jugoslaviju, ali su drugi preuzeli odgovoronost, koja se vladičinim nasljednicima obila i o državu, i o dinastiju, i o glavu. Kako istorija ne uči Crnogorce životu, ponavljaju je ka zamuzenjaci. Kad im prvijenstvo udari u glavu, udreni su da vladaju sobom, pod tuđim zastavama. A najudreniji su da sebe savladaju. Ovo podsjeća na jednu duhovitu skasku. Nekog Crnogorca, neočekivano, zapalo da obide od neke osobite ženske. Budući je bio zatečen prezentom, skidajući ođilo ovako se izrekao: ''A(!) pomozi bože (da ga oruđe ne izda), a lezi đevojko (da ona ne strkne)''. Teke, u oba slučaja ništa nije zavisilo od njega, nego od neke sile mimo njega. Tako su ovo i sublizna iskustva, sa satiričnom konotacijom, ušla u ovaj mentalitet, pa smo često normalnom insanu, mentalno sumnjivi. S tako sumnjivim, sekamo naprijed, kao kroz kakve tmuše ozijatske.
Ozvaničenje pokoravanja: Jedan od sličnih je ovih dana pod punom ingerencijom države krenuo da preko SPC, po ko zna koji put, okupira Crnu Goru iznutra i pokori njenu odavno zadobijenu slobodu vjeroispovijesti!
Tako se FilipVujanović, prvi čojek države, našao na čelu SPC trpeze, đe će se još jednom čerečiti crnogorska imovina. Kako mediji izvještavaju, našao se na čelu počasnog odbora za obilježavanje 1700 godina Milanskog edikta u okviru kojeg će se izvršiti osvećenje Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici''.
A kako fotografije svjedoče, desna ruka mu je, za svečanim tavulinom, bio i ostao, mitropolit SPC u CG, Amfilohije. Pa se dalje navodi: ''On je (Vujanović) iskazao uvjerenje da će ove pripreme obezbijediti da ovaj jedinstveni događaj u pravoslavlju Crne Gore, po vrijednosti i značaju i crkvenim veledostojnicima koji će biti prisutni, bude primjeren njegovom istorijskom mjestu u pravoslavlju Crne Gore. Iznio je i očekivanje da država pruži maksimalnu podršku i pomoć u organizaciji ovog značajnog skupa, saopšteno je iz Vujanovićevog kabineta.’’
Država ide u napredak kad joj popovi muče, a fabrike buče, a ovđe popovi b(r)uče, a svi privredni pogoni mukom su zamukli. Radnici na ulicama, a neradnici u hramovima, kao na Šantićevom školju: ''Kleče kosturi suri pred likom boga svog no tamo ćuti samo raspeti jedan bog''.
Kad je Vlada pozlaćivala krstove na hramu, pogoni Radoja Dakića, Željezare, Marka Radovića, Velimira Jakića, DKT, Primorke itd. su - rđali, a dok su oni držali Ristu svijeću, korozija je jela i raznijela sve pogone koji su CG život značili. SPC je naumila da tamo njih, dobrotvore, od zabluđele države do zaluđenih pojedinaca, živopiše u freskama, te oni u zanosu da će svršiti na muleginima hrama ne pitaju šta košta.
Gordo klečanje: Da se naježiš kako i ljeta gospodnjeg 2013. ova vlast još kleči u ''devedesetim'' baveći se, u ime države, pomilovanjem demona. Svaki zanos obogaljuje svijest, pa ovi hulitelji imena Hristova, uskrsavaju Rista a ne Hrista.
Ako se živopis desi, neće se moći krknuti od redaljke grješnika-dobrotvora za hram pregrješnog Rista. Tako će on morati da u živopis zdrka sve parlamente i vlade, koji su davali i izdavali CG, od kamena temeljca do osvještanja. Na počasnom mjestu, ka bareč nad oltarom, će vjerovatno biti Risto Radovič, ktitor hrama i smicanja Crne Gore. Jedan od prvih Amfilohijevih doglavnika se zakleo u famelju da je podgorički poglavnik-dobrotvor dao 36.000 svojih para (tako-mu-bog-pomoga), s vjerom u Boga da će mu lik i djelo biti živopisano. Bio je komunista ka i jedan i iz kuće ka pojedne. Zasad je na listi čekanja. Ispred njega su oni koji su državne pare čoplili ka i on, a dali ih ka svoje za otkup grjehova, u ime oca i sina i duha demona.
Da ironija i cinizam budu veći, Filip & DPS & Co,''osvještanje'' podvode pod 17 vjekova Milanskog edikta, te u povodu istoga, ištu praštanje. Ovo je već perfidija! Ovakva sramna idulgencija (otkup grjehova) nagnala je Martina Lutera, prije po milenija, da osnuje Protestantsku crkvu kontra ovoj nečasti. Najveća tekovina edikta iz Milana je pravo na savjest i vjeroispovijest i do dana danjega nijedna svjetska knjiga prava, niti asocijajacija za ljudska prava, nije smislila bolju, širu i jasniju normu o pravu čovjeka.
Nažalost, na čelu ove države i navedenog odbora je diplomirani pravnik i advokat (nekadašnji, jednog isgubljenog predsjednika, Bulatovića) pa bi se moglo naslutiti da sada advokatiše - pogubu države. Kad već u povodu ''edikta'' prave svetkovinu neka se ova neprincipijelna koalicija, SPC i CG, ne ruga tom dokumentu koji će nadživjeti milenijume snagom izvorne poruke. Slave ga, rušeći mu temelje.
Izrugivanje oprosta: Kako su do Konstatina Velikog, hrišćani (od strane države) progonjeni u zle jame uz opštu otimačinu njihove imovine - ka Crnogorcima danas - Milanski edikt izričito donosi uredbu da se sve ''Ima vratiti Hršćanima bez traženja naknade ili ikakvoga plaćanja, i bez pokušaja prijevare i obmane''. To, nažalost, naš šef države, a Ristov advokat ne ferma, ni državnički ni pravno, pa Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi na kojoj je Crna Gora temeljena, ka sve države u pravoslavlju, ne da ništa. Ni u 21. vijeku, Filip & DPS & SPS & Co, ne daju Crnogorcima prava iz Milanskog edikta. Slave tu ediciju, a ne evociraju njene tekovine, samo da bi laž osvještali kao istinu a svoj sram kao vrlinu.
Kad oni pozivaju na praštanje, to nikakvog smisla nema za one koji poštuju osnovne postulate hrišćanstva; ne kradi, ne laži, ne ubij... A, oni, koji ištu praštanje, obnašali su i podržavali te pošasti kad gođ ih je zapalo. Inače, praštanje nikad nije na odmet, ali sa ovakvim laskavcima bogu i narodu, liči na namet. Stoga je lascivan svaki njihov poziv izuzev širokog otvaranja vrata, ovog i svakog hrama, za sve Crnogorce i sve građane Crne Gore, pa ko se moli nek izvoli, a ko ne, neka pristupi svečanosti. I mir božji i vjernici na broju.
U svakom drugom slučaju, ovo nije svetililište praštanja nego svetilište grijeha, u kome Filip-svetosavac i Amfilohije-Nemanja, moleći Boga, a bez zakona i zazora, mogu komotno narisati parolu ispod freske: ''Ovo je Srbija za vijeke vjekov.''
P.S. Prepuniste mješinu grijeha... I mora pući kolan svečevoj kobili kad toliko grješnika tegli!
Mihailo RADOJIČIĆ
