Tu je ulogu, kaže, prihvatio zbog svog prijateljstva sa brojnim Crnogorcima, podsjećajući na jednu svoju davnu izjavu o tome „da nije ko je - najviše bi volio da je Crnogorac.“
„Ne zbog umišljenih crnogorskih ili nekih sličnih veličina, zbog njihovog stasa i glasa, nego zbog crnogorske istorije i mojih brojnih prijatelja koji nikada nijesu skrivali svoje crnogorstvo“, kazao je Petrovci.
On je kazao da, kada to kaže, misli na istoriju koja se nije izučavala kao zvaničan ocjenjivački predmet u zvaničnim školama.
„Nego je dugo, strašno dugo, skrivana daleko od očiju takozvane široke javnosti po arhivama brojnih evropskh zemalja, - počev od Rusije, Srbije, Francuske, pa i Albanije. Slična svjedočanstva osobenosti veoma uzvišene crnogorske prošlosti možete naći i u vašim arhivama na Cetinju. To što dokumenta koja takva svedočanstva potvđuju, još nijeste otkrili, nije moj nego vaš problem“.
Petrovci veli da je u dugim razgovorima sa svojim kolegama i nezaboravnim druženjima širom bivše SFRJ, i u inostranstvu, osvajao neprekidno i bezuslovno njihovom plemenitošću, ali je i stalno saznavao nove važne stvari vezane za Crnu Goru i crnogorstvo.
„Shvatio sam, dakle, odavno da je to drugačija zemlja po mnogo čemu drugačijeg naroda“, kazao je Petrovci.
