Da li je to zato što nije bilo nikog da im kaže: "Ptičica!"
Nikolas Dživs, umjetnik, pisac i predavač na Umjetničkoj školi u Kembridžu smatra da su tome doprinijela dva razloga.
Prvi je taj što su ljudi koji su se slikali morali da poziraju i po nekoliko minuta, te im je bilo teško da dugo zadrže osmijeh.
Podsjećanja radi, pioniru fotografije, Francuzu Niseforu Nijepsu, bilo je 1826. godine potrebno osam sati da bi ovjekovječio "Pogled na Gra" (Point de vue du Gras), koji se smatra prvom uspješnom trajnom fotografijom u istoriji.
I premda je 16 godina kasnije, njegov sunarodnik Luj Dager smanjio vrijeme snimanja na 15 minuta, i dalje je to bilo nedovoljno da bi se smiješilo pred kamerom.
Drugi razlog je više društvene prirode. U to vrijeme, čovjek koji se smijao asocirao je na glupaka. Smrknuta poza odavala je utisak ozbiljnosti i otmjenosti, a nasmijan izraz lica bjedastoće i neotesanosti.
"U to vrijeme u Evropi, važilo je pravilo da su jedine osobe koje se smiju, u umjetnosti i životu, siromašni, bestidnici, pijanice, maloumnici i ulični zabavljači", kaže Nikolas Dživs.
foto: skyscrapercity.com
