Tokom istorije djelotvornost žalfije bila je potvrđena i zakonom! Naime, Karlo Veliki je znao za njenu ljekovitost, pa je zakonom naredio da svi manastiri moraju da uzgajaju po stotinjak različitih vrsta ljekovitih biljaka, od kojih je na prvom mjestu bila upravo žalfija.
Kod žalfije su ljekoviti list i mlade grančice, a da bi se sačuvali svi korisni sastojci treba ih brati prije cvjetanja. Sušenje treba obaviti u sijenci, u dobro provjetrenim prostorijama na temperaturi od najviše 40 stepeni. Ovo je vrlo važno obaviti na pravilan način jer su listovi bogati ugljenim hidratima, celulozom, taninima i bjelančevinama. Osim ovih organskih jedinjenja sadrže i mnogo gvožđa i kalcijuma, a posebno su bogati vitaminom A. Ipak, najvažnije od svih sastojaka je etarsko ulje.
Žalfija ima osobinu da steže, zbog čega je kao čaj izuzetno efikasna kod dijareje, kao i bolova i grčeva u želucu. Za pripremanje čaja dovoljno je staviti pola kašičice lista na šolju vode, a da bi terapija dala najbolje rezultate dnevno treba popiti dvije šolje u malim gutljajima.
Žalfija je efikasna i kod bolesti organa za disanje jer pospješuje izbacivanje sluzi. Za pripremu ovog čaja umiješa se cela čajna kašikica lista u šolju ključale vode, kuva pet minuta, a zatim ostavi još deset minuta poklopljeno. Djelotvornost žalfije koju su još prije više vjekova preporučivali travari, dobila je i zvaničnu potvrdu naučnika da poboljšava pamćenje.Zapravo, naučnici iz Njukastla obuhvatili su istraživanjem zdrave osobe od 18 do 37 godina, jednoj grupi dali kapsule sa žalfijinim uljem, dok je druga grupa ispitanika dobila placebo, odnosno suncokretovo ulje. Ispostavilo se da su ispitanici koji su stalno uzimali ulje žalfije pokazali bolje rezultate u testovima pamćenja.
Nakon ovih rezultata naučnicima je žalfija postala zanimljiva za dalja istraživanja kao potencijalni lijek za Alchajmerovu bolest. Već je otkriveno da ova biljka koči enzim acetilholinesterazu, koji negativno utiče na pamćenje. Alchajmerova bolest je najčešći oblik demencije širom planete, pa bi pronalazak lijeka bio revcolucionarno otkriće. Naučnici vjeruju da žalfija posjeduje antioksidansne, protivupalne i hormonima slične karakteristike, koje mogu da pomognu u liječenju ove bolesti.
Žalfija je nezaobilazan sastojak mnogobrojnih ljekova koji se upotrebljavaju za ispiranje usta i grla kod upala. Tanin iz žalfije jača sluzokožu, dok etarsko ulje djeluje antiseptično. Zanimljivo je da se prije otkrića antibiotika žalfija vjekovima koristila protiv upale grla i ždrela, promuklosti, kao i za pripremanje čaja za oboljele od tuberkuloze. Danas se ekstrakt žalfije često dodaje i u paste za zube.
U narodnoj medicini koristi se i za jačanje nerava, a pomaže i protiv svih vrsta prehlade i gripa. Upotrebljava se i za čišćenje krvi, ali i protiv svih zapaljenja, počevši od ždrijela i unutrašnjih organa, pa sve do bešike i vaginalnih upala. Takođe, olakšava i tegobe oboljelima od reumatizma.
Kao začin u kulinarstvu utiče na procese varenja i lučenje žuči. Žalfija djeluje i spazmolitično, odnosno opušta mišiće, a smanjuje i lučenje znoja. Zbog svog antimikrobnog djelovanja koristi se u antivirusnim mastima protiv herpesa. Žalfija je univerzalna ljekovita biljka ali nije poželjno da je koriste trudnice, dojilje i epileptičari. Takođe se ne preporučuje ni dugotrajno i kontinuirano konzumiranje čaja, jer može da dovede do konvulzija u vidu frasa.
Izvor: b92.net, novosti.rs
