Izmještanje duga za utrošenu struju podgoričkog Kombinata aluminijuma prema Elektroprivredi iz budžeta - što je uslov da manja članica vladajuće koalicije SDP uopšte počne pregovore sa DPS-om o podršci tehničkom rebalansu državne kase - otvara ključno pitanje: kako, po kojem modelu nadoknaditi štetu u vrijednosti 61 milion eura Elektroprivredi, odnosno italijanskom investitoru A2A koji upravlja EPCG?
Da se radi o krupnom problemu potvrđuje nedavna zvanična posjeta italijanske delegacije predvođene ministrom za ekonomski razvoj Flaviom Zanonatom Crnoj Gori - uz gradnju podmorskog energetskog kabla, pitanje regulisanja duga za struju je bilo dominantna tema razgovora.

Četiri modela: U javnost za sada ništa zvanično nije procurilo, iako se u odajama Vlade Crne Gore već duže prave brojne kalkulacije i množe razni planovi.
Prema saznanjima Portala Analitika, u opticaju su četiri modela rješavanja problema, ali ni jedan od njih nije razrađen u dovoljnoj mjeri da bi se govorilo o njemu kao prihvatljivom za italijanskog partnera. Jedan od modela je prebijanje duga preko državne naftne kompanije Montengrobonus, drugi se odnosi na preuzimanje imovine KAP-a od strane EPCG ili, u posebnoj varijanti, učešće državne energetske kompanije u akcionarskom kapitalu KAP-a. Nedavno je plasirana i četvrta varijanta, o kojoj je list “Dan” juče pisao: da podgorička fabrika aluminijuma uzme kredit kod komercijalnih banaka kako bi namirila dug za utrošenu struju.

Izvor Portala Analitika iz crnogorske Vlade kazao nam je da svaki od četiri moguća modela rješenja dužničko-povjerilačkih odnosa mora podrazumijevati nastavak snabdijevanja KAP-a strujom iz mreže EPCG, do eventualne izgradnje novog izvora.
- Pregovori oko mogućeg modela rješenja odnosa KAP-EPCG su intenzivirani.
Ono što je najvažnije je da postoji dobra volja obje strane da se nagomilani problem riješi. Neće biti lako jer je situacija komplikovana - kaže izvor Analitike.
Teško do obostrano prihvatljivog modela: Da zaista neće biti lako koncipirati rješenje, svjedoči procjena izvora Analitike da je najizglednije rješenje - prebijanje duga preko državne naftne kompanije Montenegrobonus.
Ostala tri modela direktno zavise od okončanja stečaja u KAP-u. Naime, dug KAP-a prema EPCG moguće je “prebiti” tako što bi EPCG preuzela dio imovine KAP-a, ili postala vlasnik dijela akcijskog kapitala podgoričke fabrike aluminijuma. Ove dvije opcije su bile na stolu i prije godinu dana, ali su se pokazale nepovoljne po menadžment državne energetske kompanije. Nadalje, iz stečaja je moguće prodati kompletnu imovinu KAP-a, pa stoga obje varijante za ulazak EPCG u vlasničku strukturu KAP-a ili preuzimanje imovine fabrike iz sadašnje perspektive djeluju kao “nemoguća misija”. Menadžmentu EPCG nije odgovaralo da “prisvoji” akcije KAP-a prije uvođenja stečaja u fabriku, a kamoli sada.

Takođe, u Vladi imaju ideju da problem dužničko-povjerilačkih odnosa pokušaju riješiti tako što bi KAP, ili neka njegova funkcionalna cjelina, uzeo kredit kod komercijalnih banaka za izmirenje duga. Ova mogućnost je takođe praktično malo vjerovatna - čini se i neizvodljiva - imajući u vidu da se od potencijalnog kreditora traži da odobri kredit prezaduženoj kompaniji u stečaju. S obzirom da se država zadužuje po izuzetno nepovoljnim uslovima, jasno je da bi kredit za KAP podrazumijevao dvocifrenu kamatu. Put do dobijanja iole povoljnog kredita olakšale bi državne garancije, ali se tome protivi SDP . Osim toga, bilo bi suludo problem rješavati na način da se garancije daju kompaniji koja je već zavila javne finansije “u crno”, neblagovremenim vraćanjem ranije uzetih kredita koje je garantovala država.
Hoće li Montenegrobonus prihvatiti teret: Dakle, opcija prebacivanja duga za utrošenu struju KAP-a na teret cetinjske kompanije Montenegrobonus djeluje najrealnija, ali ne zato što je najbolja ili najlogičnija, već zbog toga što je najlakše sprovesti.

S obzirom na to da je Montenegrobonus u stoprocentnom državnom vlasništvu, na nekoj od sjednica Vlade bi se donijela odluka o alokaciji i transferu duga, koju bi formalno potvrdio odbor direktora cetinjske kompanije. Jedina stvar koja “koči” ovaj aranžman je što je za sada nepoznato - što će Montenegrobonus dobiti zauzvrat? Montenegrobonusu, inače, KAP duguje skoro deset miliona za utrošenu struju koja mu je isporučena u periodu oktobar - kraj decembra prošle godine, nakon isteka državnog paketa subvencija za električnu energiju. Dakle, ako se od Montenegrobonusa očekuje da preuzme kompletan dug od 61 milion eura, a zauzvrat bi kompanija mogla (morala) dobiti, na primjer, neki komercijalni ugovor od Elektroprivrede sa inostranim distributerima.
Elektroprivreda je, prema podacima Poreske uprave, počela da izmiruje dug prema državi na ime poreza i doprinosa, pa je tako u avgustu uplatila pet miliona eura. Na taj je način energetska kompanija, makar nakratko, izbila iz ruku argument javnosti da će prebijanje duga direktno ići na teret poreskih obveznika.
Očigledno je da rješenje Gordijevog čvora na relaciji KAP-EPCG jednačina sa više nepoznatih i da će Vlada i A2A teško naći prihvatljivo rješenje za sve strane u kratkom vremenskom roku.
Siniša GORANOVIĆ