Fondacija Petrović Njegoš organizovala je u čast 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša simboličnu poetsku šetnju, tokom koje su glumci sa Fakulteta dramskih umjetnosti recitovali “Luču”, a članovi planinarskog kluba Kapetan Angel predvodili učesnike u šetnji dugoj osam kilometara.
Septembarsko sunce i prohladan vazduh išli su na ruku grupi od pedesetak učesnika koji su naoružani vodom, slatkišima i dobrim raspoloženjem krenuli stazama kojima je koračao jedan od najvećih crnogorskih vladara.
Princ Nikola, fasciniran pejzažima, kaže da je imao veliku želju da vidi kamenje među kojim je rastao čovjek, koju će postati jedan od najznačajnijih pjesnika svoje generacije.
- Ovaj put od kuće do Mauzoleja, kao metaforu života i ljudske sudbine, htio sam da pređem sa vama. Ne znam da li igdje na svijetu postoji da je jedan slavan čovjek sahranjen na 1000 metara iznad svoje kolijevke, priča vidno raspoloženi princ, koji je odlučio da prošeta stazama svojih predaka, koje su, kako kaže, pomalo surove za odrastanje.
Na putu koji je potrajao oko četiri sata, dragocjen doprinos dali su cetinjski školarci koji su recitovali stihove “Luče”, u tradicionalnoj crnogorskoj nošnji, a koji su, kako kaže princ, pomogli da ”se osvijetli hod i malo prodre u ovu misteriju između čovjeka i univerzuma”.
I zaista, ono što ugledate dok hodate ovom, ne baš za fizički neaktivne, bezazlenom stazom, svjedoči o jednoj geološkoj drami koja se sve vrijeme događa između neba i zemlje.
U samom Mauzoleju, vladici Radu je priređen mali omaž, a glumac Slobodan Marunović, obučen u crnoj crnogorskoj odori koji su nosili vladari, dočekao je učesnike sa čuvenim stihom – šta je te čovjek, a mora biti čovjek? Dok su učesnici uživali u ljepoti koja obuzima svakog ko je jednom posjetio ovo mjesto, u tišini nizali su se stihovi koji su odzvanjali ovim velelepnim prostorom.
Kod spomenika su svi ostavili simbolične poklone, željeći da ovu svoju uspomenu utkaju u vječno počivalište Njegoša.
Šetnja se završila onamo gdje je i počela – u Njegušima, gdje je princ Nikola pokazao svoje muzičko umijeće i prisutnima vješto odsvirao par kompozicija na flauti.
Uz umilne zvuke ovog duvačkog instrumenta i prohladni cetinjski povjetarac, završila se poezija Fondacije Njegoš, koja će se nastaviti i naredne godine, kako je najavio princ Nikola Petrović.
