Očekivalo se više, neki su očekivali mnogo više; na kraju ostao je samo veliki žal: glavni cilj - plasman u drugu fazu nije ispunjen - pa se crnogoska košarkaška reprezentacija sa Eurobasketa u Sloveniji vratila ranije nego što se očekivalo.
Nošeni perfektno odrađenim kvalifikacijama, očekujući pojačanja naših NBA igrača, domaća javnost je postavila velike ciljeve pred izabranicima Luke Pavićevića; potajno je tinjala i nada , da je moguć pohod na medalju. Pritisak je bio ogroman na većini mladih igrača, koji nijesu bili naviknuti da se u najjačoj grupi nose sa mnogo iskusnijim košarkašima.
Ali, već u startu bilo je problema – očekivano odsustvo Pekovića, kasni dolazak Vučevića, povreda Todorovića, roviti Bjelica i Sekulić: centarska pozicija – koja je trebalo da bude udarna snaga – više nije izgledala tako moćno. Na kraju, mnogo je ličilo na dešavanja iz Litvanije od prije dvije godine: savladana je Makedonija na startu, onda su kola krenula nizbrdo.
Što je nedostajalo, što nije funkcionisalo u timu Luke Pavićevića?
Mali broj kontrolnih mečeva: Utisak je da je naša reprezentacija odigrala isuviše mali broj kontrolnih pripremnih mečeva. Ne računajući mečeve sa ekipama koje se bore za plasman u A diviziju (Mađarska, Austrija) - koje su odigrane krajem jula - Crna Gora je odigrala svega četiri jaka kontrolna meča: Ukrajina, Hrvatska, Italija, Slovenija.
Za poređenje: Srbija je odigrala 10 jakih kontrolnih mečeva, BiH i Litvanija takođe po 10, Letonija devet a Španija - koja je zbog svoja četiri NBA igrača najkasnije počela pripreme - čak 11 kontrolnih mečeva. U toj činjenici treba tražiti razloge zbog čega je naša reprezentacija u nekim početnim mečevima djelovala poprilično neuigrano.
Ročesti ili Rajs: Da stvar bude teža, desetak dana pred početak prvenstva još se nije znalo ko će biti prvi plej naše reprezentacije: Ročesti, koji je odlično odigrao ciklus kvalifikacija, ili novi plej Makabija Tajriz Rajs. Pavićević se, reklo bi se prilično kasno, odlučio za Rajsa koji je bio u znatno boljoj formi, boljih fizičkih perfomansi.
No, Rajs je odigrao svega dva jaka kontrolna meča (Ukrajina, Italija) i bez obzira na veliki kvalitet, utisak je da u potpunosti nije uspio da se uigra sa našim centrima i da ih razigra na pravi način.
Ipak, generalno, Rajs je ispunio očekivanja, ako se pogleda statistika: prosječno 17 koševa, 4 asistencije i 30 minuta po meču - bio je lider tima. Donio je trijumf protiv Makedonije; protiv Letonije je bio najbolji na terenu iako je na kraju bio tragičar jer nije pogodio posljednji napad. Ukoliko i dalje bude član naše reprezentacije, sigurno da će biti još uigraniji i sigurno je da će morati popraviti jedan segment: igru u odbrani.
Minutaža Vučevića: Velike zamjerke brojnih navijača upućene su selektoru Pavićeviću zbog male minutaže Nikole Vučevića. Centar Orlanda je na parketu prosječno provodio 15 minuta, sa 7 koševa po meču, šutem za dva poena 13 od 32, i 20 skokova na svih pet mečeva ukupno. Definitivno, malo od drugog najboljeg skakača posljednje sezone NBA lige. U mečevima protiv Litvanije i Srbije pokazao je klasu, ali ipak nedovoljno za mladu NBA zvijezdu. No, selektor Pavićević je to objasnio ovim riječima:
„Nikola je tri i po mjeseca bio bez timskog treninga. Po meni, za Nikolu, koji je visok igrač, je bilo neophodno da bude potpuno fizički utegnut, a isto tako da bude potpuno taktički upoznat sa zadacima, u igri koja je različita. On je igrao onoliko koliko je mogao, to je bila moja procjena. Vidim da ljudi to zamjeraju. U razgovoru sa njima došli smo do dogovora, u kojem je on rekao da mogu da ga koristim sa klupe 10,15 minuta, koliko ja smatram da on može da pomogne. I ja sam po svojoj savjesti, po svojoj trenerskoj strukturi radio.“
Sam Vučević je dao nešto drugačije viđenje svoje male minutaže. „Moja forma je normalna, samo ne znam iz kog razloga nijesam dobijao minutažu. Koliko sam igrao, mislim da i nijesam mogao da više pokažem “ rekao je Vučević za portal mondo.rs.
Posmatračima nije promakla činjenica da je u nekim utakmicama Vučević bio i „na ledu“ kod selektora Pavićevića. To se posebno odnosi na ključnu utakmicu sa Litvanijom kada je naš selektor - bez obzira na loš dan Bjelice a i Suada Šehovića - insistirao na velikoj minutaži ta dva igrača koja su izgarala na terenu, ali čiji učinak nije bio baš impozantan: Bjelica 29 minuta, (1-3 za dva, 1-4 za tri, 7 skokova, 4 izgubljene lopte, nadigrao ga je Lavrinović), Šehović 38 minuta (potpuno je zakazao u šutu: 0-8 za tri). Zbog čega nije Pavićević malo „promiješao“ karte i dao veću minutažu Vučeviću (8 poena i 5 skokova za 13 minuta) ili Bakiću – ostalo je nejasno.
Od Dubljevića se više očekivalo: Od još jednog momka se očekivalo da bude oslonac, ali on to na Eurobasketu nije bio. Tek mu je 22 godina, ali je klupskim partijama nametnuo taj pritisak na sebe: Bojan Dubljević je u Sloveniji prosječno provodio 24 minuta po meču, bilježio 10 koševa u svakom duelu, za dva poena 16 od 40, za tri 4 od 14… Nije to skor kojim se član Valensije ne može pohvaliti. I upravo je taj pritisak bio preveliki na ovog mladog, izuzetno talentovanog igrača - nije uspio da pokaže sav svoj kvalitet koji ga je krasio najprije u Budućnosti, a zatim u Valensiji.
Na poziciji centra itekako se osjetila povreda kapitena Blagote Sekulića. U svakom meču dao je sto odsto sebe, naravno i prethodna dvojica momaka, ali je povrede učinila svoje. Ukupno 60 minuta na meču, 31 poen, 16 skokova, jednostavno Blagota nije mogao više.
Čekanje Pekovića: Problema na centarskim linijima možda ne bi bilo da je Nikola Peković bio član našeg tima. Savez je Nikoli dao nekoliko rokova da se priključi nacionalnom timu, od kojih je onaj posljednji bio 5. avgust: kada se nije pojavio, Peković je izbisan sa liste. Mislilo se da je ključni problem potpisivanje novog ugovora sa Minesotom, ali su u međuvremenu ispilivale i neke nove pojedinosti o tom slučaju. Sam selektor je u intervjuu televiziji Vijesti kazao da se sa „Pekovićem teško uspostavlja kontakt“, što ide u prilog nekim nezvaničnim informacijama da se Peković tokom ljeta nije javljao na telefonske pozive čelnih ljudi KSCG.
Sa strane gledano: možda je ipak trebalo u “slučaju Peković” pokazati malo više senzibilnosti i čekati Nikolu do 13. avgusta kada je potpisao petogodišnji ugovor sa Minesotom. I nedovoljno spreman, Pekmen je mogao da svojih iskustvom i fizičkim perfomansama pomogne našoj reprezentaciji u ključnim mečevima, pogotovo protiv Letonaca, BiH i Litvanije.
Mršav domet: Sve pobrojano bili su razlozi neuspjeha. Jer, eliminacija u prvoj fazi mora se označiti kao - neuspjeh naše košarkaške reprezentacije imajući u vidu igrački sastav i proklamanovane ciljeve.
Incident sa Dašićem, kako je odstranjivanje reprezentativca nazvao selektor Pavićević, itekako je uticao na igru naše selekcije, jer se taktika umnogome oslanjala upravo na brzini dvadesetpetogodišnjeg krilnog centra, koji je u prve dvije utakmice više igrao rolu “četvorke” nego “trojke” koju lično više voli. Naravno, sada je bespredmetno pitanje - što bi bilo da je Dašić ostao, ali bi sa njim u timu Crna Gora definitivno imala mnogo više opcija u napadu i odbrani.
Dalji razvoj događaja je pokazao da smo - u slučaju prolaska u drugi krug - mogli i do četvrtfinala, pa čak i do borbe za plasman koji vodi na Svjetsko prvenstvo. Sa pobjedama protiv prosječnih selekcija Ukrajine i Belgije taj cilj je bio sasvim blizu.
Kada se sve sabere, jedno se mora priznati selektoru Pavićeviću i njegovim momcima: Crna Gora ni u jednom meču nije bila nadigrana; pobjeda je u tri ključna meča bila na dohvat ruke… Mogli smo, ali nijesmo: to je razlika između dobre i vrhunske ekipe.
Na potezu je sada KSCG koji mora, prije svega, da riješi pitanje selektora odnosno donese odluku - hoće li produžiti ugovor Luki Pavićeviću kome je istekao ugovor sa našom kućom košarke. Na kraju, važno je, odmah nakon EP u Sloveniji, da se zaštiti kult reprezentacije, da se ne ospe igrački kadar za naredne akcije i da se poslože sve kockice, neophodne da ova veoma mlada i talentovana reprezentacije pokaže pravo lice.
Bojan ŠUKOVIĆ/ Nenad ZEČEVIĆ
