Mjerenja G su notorno nepouzdana pa je ta fizikalna „konstanta“ u stalnom stanju promjena, gdje službena verzija njezine brojke predstavlja tek prosjek vrijednosti. Ipak, najnovije mjerenje posebno je intrigantno, jer je različito od službene vrijednosti, ali vrlo slično mjerenju napravljenom 2001. godine. Tako što je neočekivano ako je uzrok te diskrepancije nasumična eksperimentalna greška.
Ono što je moguće je da oba mjerenja imaju istu, prikrivenu i trajnu pogrešku, ali rezultat isto tako otvara ozbiljno razmišljanje o još čudnijoj mogućnosti, a ta je da se sam G zapravo mijenja.
Iako radikalna opcija, ako je ispravna, približila bi nas korak bliže rješavanju jedne daleko veće misterije - tamne energije, nepoznate sile koja ubrzava širenje svemira, prenosi New Scientist.
„Ako se G promijenio za taj malen iznos, onda očekujemo da G zavisi o sasvim novom polju“, ističe kozmolog Toni Padila, a sa Univerziteta Notingem u Velikoj Britaniji. „Možemo zamisliti i scenario u kojem to polje igra ulogu i u tamnoj energiji“, dodaje.
Od prvog mjerenja do danas
Prema Isaku Njutnu, gravitacijska privlačnost između dva objekta proporcionalna je njihovim masama, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove međusobne udaljenosti. G stavlja apsolutnu vrijednost na tu privlačnost.
Drugim riječima sila privlačnosti između dva tijela, F, jednaka je pomnošku njihovih masa s G, podijeljenom s kvadratom njihove udaljenosti.
Formula glasi ovako: F=GxM1xM2/r^2
G je prvi put izmjeren u laboratoriju britanskog naučnika Henrija Kavendiša, korištenjem uređaja koji određuje torziju žice uzrokovanu gravitacijskom privlačnosti dva objekta precizno poznate mase.
Otad su različite metode mjerenja dale šaroliku lepezu rezultata, a pretpostavjalo se kako je to zbog različitih grešaka prilikom eksperimentiranja. Gravitacijska konstanta G redovno bi nakon takvih mjerenja bila primijenjena, odnosno njezin prosjek, uz pretpostavku da će se vrijednosti u jednom trenutku preklopiti.
Tim znanstvenika na čelu s Terijem Kvinom, s Međunarodnog biroa za mjerenja u Parizu i Klajvom Spajkom sa Univerziteta u Birmingemu, napravio je najnovije mjerenje konstante G, pomoću dvije metode. Prva je moderna verzija Kavendiševog eksperimenta, a druga se oslanja na elektrostatiku. Rezultat je bio vrijednost G koja je 240 dijelova miliona veća od službene vrijednosti postavljene 2010. godine.
Ljubičice u proljeće
Sama izmjerena brojka nije najčudniji dio, jer je jedno nedavno mjerenje pokazalo rezultat koji je 290 dijelova milijuna manja od G. Ono što je čudno jeste da je ovo najnovije mjerenje samo 21 dio milijuna različito od vrijednosti koju je Kvinov tim izmjerio istim eksperimentom još 2001. godine. od tog vremena, njegov tim se pobrinuo riješiti sve moguće pogreške koje su mogle nastati pri mjerenju iz 2001., očekivao se identičan rezultat.
Kako to nije bio slučaj, Kvin je organizovao konferenciju o G u Londonu za početak iduće godine, kako bi se otvorila rasprava o novonastalom problemu.
Džejms Faler sa Sveučilišta Kolorado, koji je mjerio G 2010. godine naglašava mogućnost pogreške. „Pogreške su kao ljubičice u proljeće, one mogu proklijati u eksperimentu bilo koje grupe“, kaže.
Peta sila
No, najnoviji rezultat mogao bi isto tako biti dokaz da se sama gravitacija možda mijenja. „Logički gledano, ili su neki eksperimenti pogrešni, ili G nije konstanta“, zaključuje Mark Kasevic sa Stanforda.
Oscilirajući G mogao bi biti dokaz jedne teorije, koja povezuje tamnu energiju s petom, hipotetskom fundamentalnom silom, za koju se pretpostavlja da postoji uz četiri koje poznajemo - gravitaciju, elektromagnetizam i dvije nuklearne sile. Ta bi sila isto tako mogla djelovati na snagu gravitacije, ističe Padila.
Manje radikalna opcija bila bi da je G i dalje konstanta, ali da je Kvinov tim pronašao njezinu pravu vrijednost. To bi, naravno, značilo da je pravi G zapravo veći od službene verzije.
„Ako je G malo veći, morali bi se vratiti za stol i prepraviti sve račune. Zvijezde bi brže izgarale nego što smo to dosad pretpostavljali, jer je potrebno više energije koja bi se suprotstavila jačoj gravitacijskoj sili', ističe Cler Buradže sa Notingema.
Dakle, tri su opcije - oba mjerenja su pogrešna, Kvinov tim je pronašao pravu G konstantu ili ono najintrigantnije - G uopće nije konstanta!
(dnevnik.hr)
Komentari (0)
Želite da podijelite Vaše mišljenje sa čitaocima? Napišite komentar i započnite diskusiju.
