Te večeri, Janeš je izašao do obližnje pumpe kako bi naduvao gume na biciklu. Sjeo je na jednu klupu u parku kod željezničke stanice, da odmori dok mu se ne pridruže supruga i sin. U jednom trenutku, prišla mu je grupa dječaka i pitala ga koliko ima sati. Kada su čuli odgovor mirno su nastavili nekoliko koraka, a potom sačekali da im se pridruži još nekoliko osnovaca. Ukupno, bilo ih je sedam ili osam.
“Najmanji od njih, rekao bih da ide u šesti razred, prišao mi je i pitao me: Znaš li nekog pedera? Odgovorio sam da ne znam. U tom trenutku on je viknuo: „Ti si peder“, a svi dječaci su poletjeli ka meni da me šutiraju i udaraju”, priča Janeš.
U prvom trenutku, kaže Janeš, bio je u potpunom šoku. Nikako nije mogao da prihvati da ga je napalo nekoliko dječaka od kojih je najstariji, po njegovoj procjeni, stigao tek do prvog razreda srednje škole. Pokušao je da se brani, ali, kaže, kako se braniti od djece?
“To su djeca, to su samo djeca. Kako da se branim? Pokušao sam da ih odgurnem. Najgore mi je bilo dok sam slušao „pusti i mene da ga šutnem“ i „hoću i ja da ga udarim“ – prisjeća se Janeš.
U jednom trenutku uspio je da im pobjegne, ali su ga srušili sa bicikla i nastavili da šutiraju. Koliko dugo, ne umije da odredi. Kada su prestali, on je bio u modricama, sa kontuzijama i nos mu je bio slomljen. Dječaci su se ukrali bicikl i ranac u kojem su se nalazili lopta i fotoaparat. Janeš je triput povratio od bola i batina. Kada se policija pojavila, jedva je dao izjavu.
Janeš je nakon napada zbrinut u urgentnom centru, gdje je zadržan do tri časa izjutra.
Dan nakon napada ovaj nastavnik matematike se pita da li je Novi Sad pravo mjesto za odrastanje njegovog sina.
- Samo se pitam da li da pustim svoje dijete da odrasta u Novom Sadu? Suočavam se svakoga vikenda sa masovim tučama, evo sada u njima učestvuju i djeca. Ne mogu da se ne zapitam gdje su ti roditelji, gde je policija i gdje sve ovo vodi? – kaže Janeš.
