Dugo prećutkivanje crnogorske vlasti, evidentno neprirodnih odnosa u Crnoj Gori, izazvalo je prirodno ponašanje ekstremista i ideja koje su startovale 90-ih sa jedne adrese a sada stižu i sa drugih. Sasvim prirodno. Ako Srbija, koja tvrdi da su nam odnosi u usponu, vlada nad SPC, a ta crkva vlada ogromnim posjedima u Crnoj Gori, onda i Srbija vlada nad znatnim dijelom Crne Gore!
Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Protekle neđelje je u javnost procurila vijest kako je izbor patrijarha SPC 2010. godine bio dogovoren; namješten mnogo prije izbora, te da su o njemu odlučili zvanični političari, a ne tamonjihovi ozvaničeni visoki svještenici. Takva vijest nije trebalo da curi, kad to odavno tako teče. Stoga nije izazvala nikakvu javnu pozornost, budući da se odavno zna da to teče - tako već nikako! Narečeno i vjerovatno naručeno curenje je u svakom slučaju neka druga intriga, bolje reći ucjena, zbog koje će SPC morati da odigra važnu rolu u službi tamošnje politike. Moraće da podrži ili ćuti o nekim bitnim političkim namjerama, zbog kojih bi u ranijim prilikama SPC udarala na sva zvona.
Tada - kada je patrijarhu Irineju pakovan izbor - prvi konkurent mu je bio Kačavenda, a drugi Amfilohije. Prvome su poročne sklonosti tajili, do jedne ure - u video dokazu, a drugome su sve poroke pospješili zbog uspješne uzurpatorske politike SPC nad Crnom Gorom.
Kratkouzlazni i dugosilazni odnosi: Curenju informacije je, vjerovato slučajno(?), prethodila izjava srpskog premijera Dačića da su srpsko crnogorski odnosi u usponu pa je ta izjava poduprta najavom o skorim uzvratnim posjetama premijera obje zemlje.
Crnogorskoj vlasti, kojoj je evidentan pad imuniteta u koaliciji, za neku ozbiljnu uslugu, Srbija bi mogla da produži vijek duranja s tim da dvojac Vučić-Dačić, CG opzicioni blok (DF) privedu dreždanju u vidu stend-baj aranžmana. Zasad se narečeni uspon odnosa SR-CG drugačije ne prepoznaje, ukoliko Crna Gora nema namjeru da ojača Filipovu kanonsku SPC i proširi jurisdikciju nad crnogorskim crkvenim i dodatnim imanjima.
Što je uopšte tu uzlazno ako je Crna Gora spuštena na nivo podstanara u vlastitoj kući, na vlastitoj teritoriji, pa bi za uslugu mogla da potvrdi zatečeno stanje? Ili se mora još nešto (pro)dati kao što se to činilo pred nekim evropskim faktorima poslije kojih je Crna Gora imala tretman uzlaznih odnosa i podrške.
Trka sa preponama: Na putu do uspona odnosa SR-CG je mnogo prepona, i to ne onih koje se mogu preskakati, već onih koje se moraju rušiti, a to rušenje bi bilo prpraćeno velikom bukom i urušavanjem a ne usponom odnosa.
Crna Gora je ustavom proklamovana kao građanska država sa jednakim pravima za sve. I kad se dođe do tih prava onda se ona diskredituju, uglavnom na bazi naconal-vjerskih principa, koje Srbija upražnjava u CG odavno - mimo svake jednakosti. Nakon tih (ne) jednakosti su proklijala i uzrasla konfesionalno-partijska i stranačka udruživanja koja sa građanskom jednakošću imaju mnogo šta nejednako. To se prvo odrazilo, uz ozbiljan dopust i propust države, na terenu Rumije i podno nje, a potom je uzelo maha kao tiha vatra. Bar je uz Kotor bio vjerski najuljuđeniji grad na crnogorskom primorju. Sada, uz svesrdnu pomoć vlasti, konfesionalne zajednice se gađu u nebo, ko će više uvis, zvonicima, tornjevima i minaretima. Od Bara koji je bio most među vjerama napravljen je Mostar. Ova vlast je ''investitor''.
Valjda je znano vrhu crnogorske države - koja je sve više administracija, a sve manje vlast - da država ne počiva samo na administrativno-državnim institucijama, već isključivo na suverenoj i neotuđivoj teritoriji.
Otuđivanje kao pravilo: Ali, otuđivanje je odavno u toku. U davanju i prodavanju svoje zemlje u paketu se provuče i izdavanja države. Takvim gazdovanjem vlasti, državom, izvlači se tlo ispod nogu vlastitoj državi. Ako oni ne znaju da je država prije svega nekretnina pa tek onda sve ostolo do suvereniteta... ko će znati?
Opozicija? Ni slučajno! Ona se od početka drži stava da suverena Crna Gora ne stanuje u svom domu, na svojoj, već na srpskoj adresi. To je evidentno! A kako ne bi bilo, kad inostrani premijer Dačić poziva javno, (bez ikakvog curenja) lidera DF u Crnoj Gori da skrene pažnju, svojim pojedincima, da ne iskaču iz kolosijeka. Dakle ne obraća se tuđi premijer, naprimjer, određenoj etničko-manjinskoj i bliskoj partiji već komplet opozicionom bloku (navodno i raznorodnom)! Da li Dačić na tom nivou vidi uspon odnosa, da se može umiješati bez smetnje i gledi u unutrašnje odnose Crne Gore.
Uostalom, jedna minorna slika iz života Berana, ovih dana, mnogo govori o miješanju. Srpski pop sa deponije Vasove vode, završava u policijskoj mobilnoj ćeliji-marici.Ta slika, a iskustvo je debelo, kaže da su prvo zagađeni mađuljudski odnosi, a voda i zatrovani građani su samo kolateralna šteta.
Država bez državnih ingerencija: Od kako smo neke teritorije zatrovali, druge zapuštili pa prodali, a treće prepuštili (izdali) uzurpatoru (SPC), Crna Gora čepa po tuđim posjedima u vlastitoj državi, a ne smije da načepi uzurpatora. Srbija odavno u regionu nije nikome uzor dobrosusjedskih odnosa, ali bi mogla biti primjer, makar nama, kako u svakom trenutku može da ućutka svoju crkvu, dok Crna Gora nije kapac, da to uradi ni tuđoj crkvi u svojoj zemlji.
To je i proizvelo reakcije drugih susjeda da, na zor, pontaju na crnogorsku državnu teriroriju kao što se izvjesna ''prirodna Albanija'', zasad teorijski, zalaže za neprirodnu Crnu Goru. Dugo prećutkivanje crnogorske vlasti, evidentno neprirodnih odnosa u Crnoj Gori, izazvalo je prirodno ponašanje ekstremista i ideja koje su startovale 90-ih sa jedne adrese a sada stižu i sa drugih. Sasvim prirodno. Ako Srbija, koja tvrdi da su nam odnosi u usponu, vlada nad SPC, a ta crkva vlada ogromnim posjedima u Crnoj Gori, onda i Srbija vlada nad znatnim dijelom Crne Gore!
Povratak u prošlost: Srbija (Dačić) potencira da su ove dvije susjedne države najbliža svojta, bez obzira da li žive u jednoj ili dvije države.
Kakva namjerna neznavenost! Što će reći nije mu se omakla već pogodila usridu, njihovu nikad prežaljenu crnogorsku samostalnost. Nikad ne gube nadu u CG, kad su već izgubili Kosovo, a zaturili Republiku Srpsku. Tako niko nije dočekao osuđenog zločinca M. Krajišnika na aerodrumu ''Nikola Tesla'' kad je sletio u ''maticu'' zemlju. Nakon toga je Krajšnik, kad je stigao u zavičaj, izjavio naprečac, da nema ništa ''bez svoje države''. Čudo jedno kako to ovđe ne dopire do mozga vlasti koja ne vidi potonju uru pred očima, no potanja u ideologiju opozicije, koja se izdala pod kiriju, a preko SPC zapomaže da Crne Gore ne bude. Ako je išta u usponu? To je!
Kriza uostalom, nikad ne dolazi sama i samo iz materijalnih i ideoloških razloga, već prije svega, kad ne znaš kako, a radiš naopako!
