Nakon što je veče otvorio recentnim kompozicijama inspirisanim Njegoševim stvaralaštvom koje je predstavio – na isti ili sličan način – na ovogodišnjim festivalima Budva Grad Teatar i Kotor Art, publika u podgoričkoj Kuslevovoj kući sinoć je mogla čuti i ona ostvarenja koja nemaju dodirnih tačaka sa Njegošem i njegovim stihovima, kroz jedan sasvim drugi muzički izraz.
Iz krajnosti u krajnost, ali uz prepoznatljiv, specifičan stil, pratili su ga njegovi najčešći saradnici - Milivoje Pićurić na basu, Blažo Tatar na bubnjevima i saksofonista Stefan Pavićević, kao i violinistkinja Maja Dobrović. Moglo se primijetiti da je za njih to bilo veče zaista dobre zabave.
Na pitanje da li se predstavlja kao „ozbiljan“, i kada – dok izvodi ili dok piše muziku, mladi kotorski multiinstrumentalista, kompozitor i producent za Portal Analitika kaže:
- To se vrlo često prepliće. I večeras je to bilo potpuno prepleteno. Izveli smo sve autorske stvari, osim jedne teme, jer tako nas je svirka odvela. Pošto se Milivoje Pićurić, Blažo Tatar, Stefan Pavićević i ja bavimo slobodnom improvizacijom, u jednom momentu je svirka, eto, išla tim tokom, pa smo odsvirali jednu temu od Čika Korije, zato što je dobra u nekoj verziji, obradi. To je potpuno bilo neplanirano.
No, kod Marovića se stvari, manje-više, uvijek odvijaju neplanirano, kako rad sa grupama „Baltazar“; „Autumn For Free“, „Beta Baroque“, tako i njegov stvaralački put. Nakon što je dvije godine zaredom išao na seminar iz kompozicije u Rajhen, u Austriji, nije razmišljao da tamo i ostane. Za sad, kaže, u njemu je ostalo dovoljno od tih predavanja.- U svakom slučaju, to mijenja način razmišljanja – bilo da se ja naučenog pridržavam ili ne. To je promijenilo i neki moj tok rada. Napravio sam neki svoj odnos prema onome što sam naučio, pa je zato to bilo korisno.
Kao što dijelu slušalaca neke njegove kompozicije ne mogu zvučati prijatno, tako ni sam Marović nema isti odnos prema onome što stvara. Pitali smo ga kada on se najprijatnije osjeća: dok piše muziku, dok je izvodi ili u praznom hodu, između toga.
- Sve zavisi što radim. Najviše volim da radim sa svojim, autorskim bendovima, jer tu nisam samo ja u pitanju. Tu je odlična ekipa sa kojom radim i jedni drugima dajemo ideje. Dugo radimo zajedno, pa je tu u prvom planu zadovoljstvo u zajedničkom radu. I tu se najbolje osjećam – priznaje on.
Marović u svom radu još nije naišao na granice. Svakim novim poduhvatom išao je korak dalje – i u kombinovanju žanrova, i u načinu izvođenja. Što je naredno – ambijentalna muzika?
- Meni je svaka muzika i svaki izraz zanimljiv na svoj način. Za nešto što radim se može već reći da je ambijentalno. Zavisi kako ko to čuje. Neću da se miješam u to što publika misli, kako ona to doživljava. A što ćete naredno čuti od mene i sa kim ću raditi? To ni ja ne znam. I ovo sve do sada je bilo potpuno neplanirano – kazao je Marović.
FIAT će večeras biti nastavljen sa još dvije premijere, ovog puta filmske. Ostvarenja nastala po kratkim pričama Ognjena Spahića - „Sve to“ u režiji Branislava Milatovića i „Carver je mrtav“ Vanje Vascarca - biće prikazani u Kuslevovoj kući od 21 sat.
Za Milatovićev film „Sve to“, scenario su pisali reditelj i autor priče. Ima višegodišnji festivalski život u Evropi, ali i mnogo šire. Međutim, večeras će prvi put biti prikazan u Podgorici – i to nakon Kolumbije, SAD, Grčke, Maroka, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije. Glavne uloge u filmu tumače Slavko Štimac, Momo Pićurić i Jovan Miranović. Mladi hrvatski reditelj Vanja Vascarac, u čijoj biografiji je još od studentskih dana učešće na Kanskom festivalu, takođe se prihvatio ekranizacije Spahićeve priče. Tako je nastao „Carver je mrtav“, film hrvatske produkcije u kome igraju Janko Popović Volarić, Vilim Matula, Iva Mihalić, Asim Ugljen i Iva Babić.
Majstor crnogorske savremene kratke priče Ognjen Spahić, specifična je ličnost u našoj kulturi. Važi za jednog od naboljih crnogorskih pisaca, a o njemu je pored ostalih pisao i Klaudio Magris. Prvi je crnogorski pisac koji je dobio prestižnu regionalnu književnu nagradu Meša Selimović, i to za roman „Hansenova djeca“. Za njega je nagrađen i rumunskim Ovidijem. Njegova kratka priča „Rejmond je mrtav, Karver je umro, rekoh“ uvrštena je u antologiju „Najbolje evropske priče 2011“ koju je objavio „Dalkey Archive Press“ u SAD-u. Objavljuje u svim relevantnim časopisima u regionu i Evropi, a djela su mu prevedene na najveće svjetske jezike.
Na devetoj večeri FIAT -a, sa Ognjenom Spahićem razgovaraće Vladimir Đurišić.
K.J.
