Od davne 1985. i „Odjeljenja za kolektivnu psihoterapiju“ – autorskog projekta Slobodana Milatovića kojim je otvoren prvi FJAT – do danas, kako je istakao Brković, upravo je ovaj pozorišni stvaralac personifikacija ovog festivala i „najveći istraživač crnogorskog pozorišta“. Uz tri arhivska video-zapisa inserata iz Milatovićevih projekata, Brković je publiku proveo na putovanje kroz jedan dio crnogorske alternative. Počeo je scenom iz Njegoševe „Luče mikrokozme“ iz 1990. godine, gdje su među akterima bili bageri koji su „igrali“ nesvakidašnju ljubavnu scenu. Brković se kratko osvrnuo da ove godine, kada se obilježava 200 godina rođenja čuvenog pjesnika i vladike, nismo u mogućnosti da vidimo ovako alternativno čitanje nekog od Njegoševih djela. Takođe ističe da je obnovljeni FIAT, onaj iz 1996. godine, bio „moćna promocija ovdašnje urbane kulture“.
- Držim da svako ko se sjeća sredine '90-ih i FIAT-a 1996, 1997. i 1998, potpuno mu je jasan odgovor na pitanje da li je taj festival stvarno pomjerio granice i bio podgorička, crnogorska alternativa. Mislim da nikada nismo imali moćniju promociju urbane, alternativne kulture – fenomenološki se uvijek može nijansirati. U mom sjećanju, a vidim i sjećanju mnogih ljudi koje sam vidio i sinoć i tada, u mnogo mlađem izdanju, držim da je to ostalo kao nešto što je vrijedno. Jer, od svih pokušaja da se konstituišu slični festivali, FIAT je ipak nešto što je najutemeljenije počiva na jednoj vertikali koja kreće od sedamdesetih i DODEST-a, pa FJAT osamdesetih, pa FIAT devedesetih.Upravo mu je za ilustraciju tih godina FIAT-a i stalnog pomijeranja granica, poslužila jedna od najpoznatijih alternativnih predstava nastalih u Crnoj Gori: „Muzej biciklističkog ustanka u Crnoj Gori“ premijerno izvedena na obnavljanju festivala i reprizirana 1999. godine. Brković je taj komad definisao kao „suludu reverziju stvarnosti i fikcije“.
- Uz alternativu je uvijek išla neka vrsta političke provokacije. Zašto bi Crna Gora izuzetak od nekog šireg konteksta? Ali, u Crnoj Gori nema klasičnog političkog teatra, koji se u svijetu se posmatra na drugačiji način. Osamdesetih je to bila dominantna priča, pa ste devedesetih imali povlačenje ka nekom intimizmu, a danas opet imate globalnu krizu koja pogoduje zamahu političkog teatra svuda... Uostalom, sve podjele dolaze iz umjetnosti, tako da sam siguran da je FIAT 1996. na neki način inicirao godine kasnije onu podjelu na Mila i Momira do tada jedinstvenog DPS-a – dodao je on.
Novi antički teatar, kao „nova alternativa“ možemo reći da je obilježio stvaralaštvo Milativića u deceniji za nama, poput „Teute“ iz 2007. godine.
- U Crnoj Gori imate energiju alternative koja dobija neke nove forme, skladno duhu vremena, koja je živa, postoji i danas, čim neko radi na svemu ovome. To je beskrajno vrijedna energija čim sakuplja te ljude oko FIAT-a i vrijedi se boriti za nju.
Kada je riječ o publici, Brković kaže da je na otvaranju vidio „mnogo ljudi koji su izgledali FIAT-ovski“.- Ali, da damo neki prostor ovim narednim danima festivala da vidimo da li ta publika zaista postoji, da li se uspavala, da li je prešla u neke druge publike... Vidio sam i da nije bilo zvaničnika, kao što je to običaj na otvaranjima drugih festivala. Sjećam se FIAT-a koji je otvorio jedan političar: bio sam siguran da to ne može biti alternativa.
Kada je riječ o onome što posjetioce FIAT-a očekuje narednih dana, kako u programu Montenegro Art Guerilla, tako i u Političkom teatru, Brković očekuje zanimljive rasplete.
- Ovdje se vrlo često ne reaguje normalno na političku provokaciju, tako da će biti zanimljivo da vidimo kako će FIAT dalje da izgleda. Zato želim da vidim predstavu ATAK-a „Poglavlja 23 i 24“. Sudeći po naslovu, to je obećavajuće i provaktivno. Na koncu, uz alternativu ide jedan stalni duh pokušavanja. Ako ne uspiješ sad, moraš to da radiš ponovo. Jer, alternativa je istraživanje; nije neka vrsta zicera, nego naprosto mora da se traži. U tom smislu, vjerujem da je moguće naći alternativnu formu i za danas. Da li će ona biti nađena sjutra, ili ovih dana – ne znam, ali je u prirodi umjetnosti da se mora i može naći neka forma i za ovo. Naravno, danas će valjda biti drugačija priča nego što je to bilo osamdesetih, devedesetih, nultih godina, jer danas je cijeli svijet mnogo drugačiji – kazao je Brković za Portal Analitika i dodao da dosta očekuje od najavljenih produkcija na ovogodišnjem FIAT-u.
Pozorišni ogled „Poglavlja 23 i 24“ u produkciji Alternativne teatarske aktivne kompanije – ATAK biće večeras premijerno izvedena u koritu Ribnice, kod Kuslevove kuće, od 21 čas. Za ovaj komad, nastao uz produkcijsku pomoć samog FIAT-a, tekst su pisali Dragana Tripković i Vasko Raičević, a uloge tumače Ana Vujošević, Dejan Ivanić i Lora Vukčević.- „Poglavlja 23 i 24“ je teatarski odgovor na apsurd crnogorske svakodnevice. Radnja prati bračni par koji za vrijeme večere, u svečanoj atmosferi i optimističkom raspoloženju, diskutuje o ličnim i društvenim perspektivama. Mada atmosferom upućuje na teatar apsurda, tekst je zasnovan na jeziku koji dominira javnim govorom u ovoj sredini. Tako neprirodne jezičke konstrukcije i floskule, koje se uzimaju zdravo za gotovo, iz sfere javnog prelaze u individualni prostor. Pokazuje se kako naš tzv. realni, svakodnevni diskurs zapravo pripada polju apsurda. Elementi od kojih je izgrađen takav svijet, kao i naš odnos prema sopstvenoj egzistenciji u takvim okolnostima, sami po sebi čine teatarski gest – sinopsis je ovog komada ATAK-a.
K.J.
Foto: Duško Miljanić
