“Multimedijalni pisac sa strasnim zanimanjem za pozorište, film i televiziju. Dosljedan. Duhovit i ciničan, sa gospodstvenom mjerom. Gospodin Pisac, za kojeg je literatura bila najdublja intima, a ne životni poziv. Kovač- biografija koja se ne može razdvojiti od njene epohe. Kovač. Još jedan koji odlazi iz veličanstvene četvorke Kiš, Pekić, Kovač, David.
Kovač. I gradjanin svijeta i hrvatski i srpski i bosansko-hercegovački i samo naš - crnogorski. Više no za i jednu nagradu prije, bio je glasno uzbudjen na zdravici Njegoševoj nagradi - priznao je to sa natruhom sjete prekaljenog egzilanta", kazao je Mićunović, na komemoraciji kojoj prisustvovali porodica Mirka Kovača, Filip Vujanović, presdsjednik Crne Gore, Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore, Sanja Vlahović, minisatrka nauke, te akademici, kulturni poslenici, prijatelji i poštovaoci Mirka Kovača.
Akademik Sreten Perović podsjetio je da je Mirko Kovač u Rovinju našao utočište devedesetih godna, prinuđen da izbjegne iz ostaršćenog miloševićevskog Beograda, u kojem je u prethodnim godinama bio cijenjen i podržavan, a potom izložen psihičkom i fizičkom zlostavljanju.
“Mirko Kovač je od početka osobena pojava u novoštokavskom jezičkom arealu. Njegov prvi roman “Gubilište”, objavljen u Novom sadu 1962. godine, žestoko je napadan, negiran i podcjenjivan, da bi taj isti roman 17 godina kasnije bio objavljen u reprezentativcnoj Antologiji crnogorske književnosti, uz opširnu analizu uzroka napada na Kovača i njegovog nesporazuma sa dogmatskim gledanjem na književnost i društveni razvoj u ondašnjoj zajedničkoj državi”, kazao je Perović.
On je podsjetio da je Mirko Kovač u svom kapitalnom beletrističkom opusu izgradio poseban kritički odnos prema svim tradicionalnim vrijednostima i prema tome nema ni pretka ni potomka u južnoslovenskim literturama. Najsnažniji anti ratni i antimiloševićevski angažman nalazi se u Kovačevim tekstovima koje je za razne “jugoslovneske” listove i časopise pisao u potonjoj deceniji XX vijeka.
“Mirko Kovač je poslednji od velikana crnogorskih (Kiš, Kovač, Pekić…) koji su literature južnoslovenskih stranica uzdigli na tron Evrope. Srećom, njegov značaj je odavno zapažen i zato je nagrađen priznanjima. Među njima i onim crnogorskim (Njegoševa, Trinaestojulska, nagrada Stefan Mitrov Ljubiša…). Bio je član DANU i član Savjeta za standarizaciju crnogorskog jezika”- kazao je književnik Mladen Lompar.
Književnik Andrej Nikolaidis je istakao da “mi danas visoko vrednujemo Kovačevo djelo, ali tek vrijeme pred nama učiniće bjelodanim sav njegov značaj.
"Tek ćemo vidjeti što svoje postojanje duguje Kovačevoj umjetnosti. Tek će se po duhovnim srodstvima nekih budućih autora i Kovača moći dovoljno cijeniti njegov značaj za južnoslovensku književnost”, kazao je Nikolaidis dodajući da je nesporno da je Mirko Kovač bio jedan od najvećih jugoslovenskih pisaca.
”Zapravo, treba reći jeste jedan od najvećih, jer njegova je književnost van domašaja smrti. Mirko Kovač koji se u čitavom svom opusu suptilno i temeljno bavio hrišćanskom metafizikom, u pisanju je napokon našao način da pobijedi smrt”- kazao je Nikolaidis.
