- Očekujem da proces rehabilitacije Milovana Đilasa bude brzo završen. Ostalo je da Višem sudu bude dostavljena presuda iz 1956. godine protiv Đilasa i time bi slučaj trebalo da bude završen, izjavio je Danilović za Danas.
Danilović je siguran da će Đilas biti rehabilitovan. “Nema sumnje da će Đilas biti rehabilitovan. Kada rehabilituju Dražu Mihailovića, kako Đilasa da ne rehabilituju”, pita se Danilović, koji ističe da mediji često pogrešno izjednačavaju ove slučajeve. Prema njegovim riječima, Draža Mihailović je bio vođa četničkog pokreta, čiji su pripadnici počinili brojne ratne zločine, zbog čega je suđeno Mihailoviću, dok je Đilas bio žrtva političkog progona. „On je bio kritičar komunističkog sistema. Kritikovao ga je iznutra, a poznavao ga je odlično. On ga je pravio, pa je znao gde je greška”, navodi Danilović. I Nikola Barović, advokat, smatra da između dva slučaja nema sličnosti.
- Đilasu je suđeno zbog krivičnog djela neprijateljske propagande, u državi koja se već stabilizovala, a Draži je suđeno u državi koja je tek izašla iz Drugog svjetskog rata i još nije imala konsolidovan pravni sistem. Slični procesi su vođeni tada u cijeloj tek oslobođenoj Evropi, dodaje Barović za Danas.
Đilasovoj rehabilitaciji protive se antikomunisti koji podsjećaju na zločine partizanskih snaga. “U tu priču ne ulazimo, pošto je Đilasu suđeno zbog izjava, knjiga i kritika jugoslovenskog komunističkog sistema, a ne zbog zločina”, navodi advokat Barović. On objašnjava da bi Đilas morao da bude rehabilitovan “po sili zakona”, pošto je osuđen za neprijateljsku propagandu, krivično djelo koje je odavno ukinuto, ali i zbog odavanja službene tajne, krivično djelo koje je naknadno, zbog njegove knjige “Razgovor sa Staljinom”, ušlo u tadašnji pravni sistem.
Milovan Đilas (rođen 1911. u selu Podbišće, pored Kolašina u Crnoj Gori, umro u Beogradu 1995. godine) bio je ratni komandant, komunistički funkcioner, ali i prevodilac, pjesnik, publicista. Pedesetih godina prošlog vijeka počeo je da kritikuje KPJ. Od 1955. do 1962. godine suđeno mu je četiri puta, tri puta za neprijateljsku propagandu i jednom za odavanje državne tajne. U zatvoru je proveo devet godina. Oduzeta su mu odlikovanja, ordenje i građanska prava. Faktički je bio izolovan do 1989, kada je krivično djelo neprijateljske propagande prestalo da postoji u krivičnom zakonu.
I pre donošenja aktuelnog zakona pokretane su inicijative za rehabilitaciju Milovana Đilasa. Maja 1990. njegovu rehabilitaciju je zatražila grupa od osam general-pukovnika, na čelu sa Svetozarom Vukmanovićem Tempom, ali je Predsjedništvo SFRJ odbilo. Drugi zahtjev je 1992. godine predat tadašnjem predsjedniku SRJ Dobrici Ćosiću. U ranijoj izjavi medijima Ćosić je tvrdio da je on bio za Đilasovu rehabilitaciju, ali da se tome protivilo tadašnje rukovodstvo Crne Gore. Advokati Danilović i Barović smatraju da to nije istina i da Ćosić nije želio da rehabilituje čovjeka za koga tvrdi da mu je bio prijatelj i istomišljenik. “Po tadašnjem Ustavu, predsjednik SRJ je odlučivao o pomilovanjima i Dobrica Ćosić je mogao da pomiluje Đilasa. Zašto to nije učinio, pitanje je za Ćosića”, zaključuje Barović. Đilas je umro 1995, godine.
Uskoro ulica i u Beogradu
Nakon Santijaga, glavnog grada Čilea, nedavno je i Amsterdam dobio ulicu koja nosi ime Milovana Đilasa. U Beogradu je septembra 2011. postavljena spomen-ploča Milovanu Đilasu, na kući u Palmotićevoj 8, u kojoj je živio. Pokrenuta je inicijativa da jedna ulica u Beogradu dobije ime Milovana Đilasa. Među potpisnicima ima poznatih intelektualaca, pa i nobelovaca, a advokat Barović navodi Adama Mihnjika, kao jedno od zvučnijih imena. Očekuje se da ova inicijativa bude uskoro predata Komisiji za imenovanje ulica, trgova i spomenika u Beogradu.
(Danas)
