Desetak članova udruženja sjedi na kružno postavljanim polovnim stolicama i nakon čitanja preambule svaki razgovor prestaje.
Tišina je u skromnoj podrumskoj prostoriji. To je znak da je formiran „krug povjerenja” neophodan za održavanje sastanka koji se zasniva na jednostavnom principu – bivši zavisnici dijele svoja iskustva u oporavku. Preambule se čitaju upravo da bi se članovi podsjetili zašto su tu i da bi se neko novi prilagodio i upoznao sa onim što se od njega očekuje.
Načela udruženja Anonimnih narkomana su jednostava – nema osuđivanja, nema uslova za članstvo, ništa se ne plaća i svako ko osjeća potrebu može da prisustvuje sastancima. „Tu smo jer smo zavisnici od droga, a jedini uslov za članstvo je da se prestane sa drogiranjem”, glasi jedno od načela NA.
Od novopridošlog člana se očekuje samo da kaže što želi učiniti sa svojom bolešću i kako mu udruženje može pomoći.
Nijesmo znali kako da živimo: Nakon što su se članovi kroz čitanje preambula podsjetili zbog čega prisustvuju sastancima, izabrani govornik počinje sa svojom ispoviješću.
„Droga nam je pomagala da pobjegnemo u nestvaran svijet, jer nijesmo mogli da se pomirimo sa mnogim stvarima u realnom životu. Nijesmo znali kako da živimo, već smo samo znali da pobjegnemo od života i dosta nas je u tome ostalo i po 20 godina. Živjeli smo jedan isti dan 20 godina. Buđenje, nalaženje načina i sredstava da se nabavi još, bukvalno se svaki dan svodio na isto i iz toga kruga je bolno izaći. Kad kreneš da izlaziš, postaješ svjestan svega onoga što ti je droga uništila u životu – koliko si prijatelja izgubio, kako si izgubio svoj karakter, kako si povrijedio porodicu i koliko si stvari trebao da uradiš, a nisi i koliko si uradio stvari koje nijesi trebao”, poćinje svoju ispovjest N.Lj. jedan od starijih čalnova NA.
Kad čovjek krene da se „čisti”, kako napominje, sve te potisnute uspomene, pogotovo u početku kad su emocije pojačane, sruše se na tebe.
„A društvo počne da te gazi i osuđuje – kažu ti - si mrtav za mene, ako opet kreneš da se drogiraš. Ja već znam da sam mrtav ako se ne očistim, niko ne mora da me podsjeća. Kod mnogih ljudi, čak i onih koji se profesionalno bave problemima zavisnika, vidim da ne znaju o čemu pričam kad govorim o mojim problemima. To se promijenilo sa ovim sastancima. Došao sam i shvatio da sam među ljudima koji znaju o čemu pričam i koji umiju da čuju srcem”, nastavlja N.Lj. svoju ispovijest.To je iskustvo neprocjenjivo i to je upravo ono što sastanci NA nude.
„Ljudi znaju o čemu pričam jer su bili u svijetu u kojem sam ja bio – i to se osjeća na sastancima – formira se krug povjerenja. Udruženje funkcioniše na principima, njih 12, koje nazivamo tradicijama. Jedna od njih je anonimnost, a ona je važna, da se ne bi razbio taj krug. Ovdje mogu da budem iskren, jer me ništa u tome ne spriječava; ovdje dolazim da bih se mijenjao. Ta iskrenost omogućava mi mijenjanje i oporavak”, nastavlja on.
Najvažnija osoba na svijetu: Novi članovi dobijaju nadu, oporavak, zagraljaj. N.Lj. kaže da drušvo i porodica najčešće osuđuju, a ovdje su ljudi koji su ga prigrlili.„Kad sam prvi put došao osjećao sam se kao najvažnija osoba na sastanku. A nema boljeg podsticaja, nego kad čujemo skup različitih iskustava od ljudi koji su na različite načine ostavili drogu. Neko bez ičije pomoći, neko preko metadona ili u nekoj instituciji. Neko je mjesec dana čist, neko godinu ili dvije. Svi pričamo o svojim iskustvim, i niko ne osuđuje. Govorimo kako se snalazimo u svakodnevnom životu, na poslu, u odnosu sa porodicom, ženom, djevojkom, prijateljima. Sad odmah mogu da prepoznam kad neko nije spavao, kad ga nešto muči”, govori dugogodišnji član NA.
Ono što ih drži prikovane za bolest je, kako napominje, duhovno uništenje. Osnovni principi kojih se ovdje pridržavaju su iskrenost, otvorenost i voljnost. Dok se drogirao, kako kaže, nije mogao da bude iskren i da priča što je radio jer bi bio stigmatizovan od strane društva.
“Interesantan je bio moj odnos sa novcem kad sam postao čist. Novac nijesam znao da vrednujem – na novac sam gledao kao pola grama, gram heroina. Sjećam se, kad sam dobio prve pare nakon što sam se očistio, kada mi je gazda dao 100 eura za posao koji sam obavio. Ja sam tada te pare vidio kao pet grama heroina, cigarete i kafu. Tada sam shvatio koliko sam bio izopačen - potpuno sam izgubio osjećaj vrijednosti. Sreća je kad ne zavisiš ni od čega. A da bi prestao da zavisiš, treba da vjeruješ da je to moguće. Ovdje drugi vjeruju u tebe i znaju da možeš da prestaneš da se drogiraš, nude ti pomoć”, nastavlja N.Lj.
Ovdje ti, kaže, ljudi daju svoj broj telefona i kažu - zovi me bilo kad.
“Dešavalo mi se da zovnem u ponoć nekoga iz grupe samo da se ispričam. Jednostavno izbacim sve iz sebe. Da sam otišao u park da se ispričam sa nekim drvetom, vjerujem da bi se drvo osušilo. Svako ima probleme, ali normali ljudi ih rješavaju bez droge. Moj mozak je na probleme reagovao tako što odmah šalje poruku da uzmem heroin. Taj kod ti ostaje čitav život, kad si iscrpljen i kad te stisnu problemi uvijek mi to nešto govori - uzmi univerzalni lijek, liniju heroina. Ja sam svjestan da je taj zavisnik još uvijek u meni i da čeka priliku da me pobijedi”, govori N.Lj. dok ga ostali članovi slušaju sa pažnjom.
Zavisnost je stanje svijesti u kojem ne može da se prihvati realnost: Pošto je N.Lj. završio svoju ispovijest, prisutni članovi su mu se zahvalili uz kratki aplauz. Neki od njih su nakon toga iznijeli svoje tegobe, probleme koji ih muče u svakodnevnom životu.Članovi kažu da je zavisnost stanje svijesti u kojem jednostavno ne može da se prihvati realnost i svi problemi koji sa njom dolaze.
Članovi NA ljudima prenose poruku, a ta poruka su oni sami.
„Mi koji smo se drogirali smo poruka da se može živjeti bez droge, da se ne moraju uzimati blokatori, terapija. U NA se ništa ne mora. Ne dobijamo minuse, ne osuđuju nas. Pravi korake, ili umri. Idemo dalje, nema osuđivanja – ko sam ja da sudim? Nemam pravo da sudim drugim ljudima”, kažu u razgovoru sa novinarom Portala Analitika nakon sastanka članovi udruženja.
Najveći problem je, kako navode, što ljudi ne žele da razgovaraju, ne žele da se otvore. To je veoma teško, potrebna je hrabrost da bi se probila ta barijera.
Svakome ko je spreman da pređe tu barijeru dozvoljeno je da dođe na sastanke i nije bitno da li je „čist“ ili nije.
Slobodan je da porazgovara sa starijim članovima koji već duže vrijeme ne uzimaju psihoaktivne supstance.
Ne osuđivati već razumjeti: Kompletan pokret „Narcotics Anonimus“ NA je krenuo 40-ih godina u SAD kada su pokrenute prve grupe koje su dijelile iskustva oporavka. Danas širom svijeta postoje udruženja u preko 100 zemalja.
Svjetski centar NA je u Van Ajsu u Kaliforniji (SAD), a evropski u Briselu. Grupa koja se okuplja u Podgorici, kako je rečeno Portalu Analitika, registrovana je u Kaliforniji ali je nezavisna od centralnog udruženja.
Udruženje je u potpunosti neprofitno ne primaju donacije, a izdržavaju se isključivo od priloga koje sami članovi prilažu poslije sastanka.
Nakon sastanka članovi su jedan drugome proslijedili limenu kutiju u koju je savako, prema svojim mogućnostima, ostavio prilog od kojeg udruženje plaća svoju skromnu podrumsku prostoriju i ostale troškove.
Osnovna vrijednost na kojoj se zasniva udruženja NA je povjerenje i sklonost da se niko ne osuđuje – već razumije.
Ono što se u životu zavisnika promijenio od kada su počeli da prisustvuju sastancima je svijest o tome da su među ljudima koji znaju o čemu pričaju i koji „umiju da čuju srcem”.
Većina zavisnika koji prisustvuju sastancima NA ističe da ljudi koji se profesionalno bave bolestima zavisnosti (doktori, psihijatri) nijesu znali da razumiju suštinu problema.
Zavisnik je njima samo pacijent i ništa ni više ni manje od toga.
Na sastancima NA novopridošli član je najvažnija osoba. Osjeća iskrenost i duboko razumijevanje problema u kojem se nalazi jer je okružen ljudima koji su proživjeli ista iskustva.
Upravo je mogućnost da, kroz jednostavan i iskren razgovor sa ljudima koji imaju isti problem, podijele svoja najdublja osjećanja i tegobe ono što Udruženje Anonimnih narkomana čini posebnim u odnosu na bilo koju drugu ustanovu za liječenje zavisnika.
Balša KNEŽEVIĆ
