Tijela pacijenata zloglasne mentalne institucije Betlem, koja porodice nikada nijesu preuzele, završavala su na obližnjem groblju, a zajedno su sahranjivani u 16. vijeku i bogati i siromašni, stari i mladi, žrtve kuge i rata iz svih djelova Londona.
Sumornu sliku dodatno opterećuje činjenica da su žrtve često prebijane, izgladnjivane i mučene.
Osim kosturova, u ogromnom arheološkom nalazištu pronađen je i antički nakit, djelovi broda, srednjevjekovne klizaljke, zlatni nakit, rimski put i neki od najnevjerovatnijih predmeta kojima je mjesto u muzejima.
Mapa trase „Krosrejla“ i tačke gdje su pronađeni arheološki lokaliteti
Nova linija metroa duga 118 kilometara je najveći građevinski projekat u Britaniji, a njenim kopanjem otkriveno je i najveće arheološko nalazište u Londonu u proteklih nekoliko decenija.

„Svi koji žive u ulici Liverpul godinama nijesu ni pomišljali da šetaju preko jednog od najgušće 'naseljenih' grobalja u Londonu“, rekao je Nik Elsden, arheolog iz Muzeja Londona koji nadgleda iskopavanja koja traju uporedo sa izgradnjom „Krosrejl“ projekta.
Londonska 2.000 godina stara istorija ide duboko - pet do šest metara u zemlju kolika je udaljenost između današnjeg nivoa ulice i rimskog puta, a „Krosrejl“ je arheolozima pružio priliku da kopaju kroz vjekove do praistorijskih vremena.
Rijetka prilika
Elsden ističe da je ovo izuzetno rijetka prilika. „Ovo je veliki put izvan jedne od najužurbanijih linija, a rijetko dobijate priliku da tu kopate“, objašnjava arheolog.
Linija vrijedna 23 milijarde dolara trebalo bi da bude otvorena 2018. i povezivaće istočni i zapadni kraj Londona, a centralni dio dug 21 kilometar ići će ispod zemlje, što znači da se kopalo kroz najstarije i najnaseljenije djelove grada. Osim kopanja tunela koji napreduje u prosjeku 100 metara nedjeljno i koji će biti završen iduće godine, više od 100 arheologa radilo je na 40 lokaliteta u posljednje četiri godine.

Pronašli su svašta, od kostiju irvasa, bizona i mamuta čiji su skeleti stari i 68.000 godina do ostataka kuće iz doba Tjudorovih, srednjevjekovnih klizaljki, 800 godina starog komada drveta i osnova brodogradilišta iz 18. vijeka.
Početkom ove godine, pronašli su skelete žrtava kuge, „crne smrti“ koja je odnijela polovinu londonske populacije 1348. godine.
Najnovije otkriće su komadi kremena iz 9.000 godina stare radionice za proizvodnju alatki u blizini Temze, danas u jugoistočnom Londonu. To je dokaz da su oblast naseljavali nomadi još od posljednjeg Ledenog doba. U ulici Liverpul nedavno je pronađen 17-vjekovni venecijanski zlatni novčić sa omčom što znači da se vjerovatno nosio kao ukras koji je neki bogataš izgubio.
Važna tranzitna tačka u doba Rimljana
Elsden i njegov tim naročito su oduševljeni ostacima rimskog puta posutog potkovicama starim 2.000 godina napravljenim od metala i pričvršćivanim za kopita kožnim trakama.
Toliko ih je pronađeno da stručnjaci vjeruju da je ovo bila prometna tranzitna oblast, a da su konji donosili proizvode sa sela stanovicima tadašnjeg Londiniuna.
Što se groblja u okolini mentalne ustanove Betlem tiče, Džej Karver, glavni arheolog na Krosrejlu, kaže da projekat podrazumijeva otkopavanje ostataka oko 4.000 ljudi, a radnici će se prema njima odnositi sa poštovanjem što nije bila praksa u prošlosti.
Nedavno otkriveni rimski put sačinjen je od nabijene zemlje, ilovače, drveta i, iznenađujuće, ljudskih kostiju koje je rijeka donijela sa obližnjeg groblja.
Vjekovima kasnije, nadgrobni spomenici sa groblja korišćeni su u izgradnji zgrada, a tlo je bilo prekriveno komadima kostiju, kao i ostacima iz lokalnih zanatskih radnji koji su u 17. vijeku prebacivani preko zida groblja.
Venecijanski novčić
Nedavno otkriveni ljudski ostaci biće proučeni kako bi se saznalo šta nešto više od tadašnjim bolestima i ishrani a potom će biti sahranjeni na drugom mjestu.

Većina će biti ukopana anonimno, ali se Karver nada da će neki biti i identifikovai pošto je groblje bilo poznato po tome da su tamo sahranjeni i neki istaknuti ljudi poput Robina Lokira, člana 17-vjekovnog političkog pokreta Levelers. Lokir je strijeljan pošto je vodio oružanu pobunu 1649. godine.
„Ako pronađete nekoga ko je pogubljen musketom, to će ostaviti popriličnu štetu. Bilo bi uzbudljivo ako bi nekoga mogli na taj način da identifikujemo“, zaključuje Karver.