On govori rumunski, velški, islandski, pa čak i gaelski (galski). Za njega kažu da ima ubjedljivo najneobičniji mozak na kugli Zemaljskoj.
Tamet, koji je rođen 1979. godine u istočnom dijelu Londona, još kao mali ispoljavao je neobično ponašanje, poput udaranja glavom u zid, te konstantnog plača, piše " Guardian". Niko nije znao šta mu se dešava, ali doktori su rekli da takvo njegove ponašanje ne treba ignorisati. A, onda jednog dana, dok se igrao sa starijim bratom, Danijel je dobio epileptični napad. Počeo je da pije lijekove i svaki mjesec je išao na redovne kontrole. Njegovi roditelji su bili prestravljeni, jer su u porodici imali već članove koji su bolovali od epilepsije i bojali su se da ista sudbina čeka i njihovog sina.
Na svu sreću, lijekovi su djelovali i Danijel je uspio da prevaziđe to teško stanje. Međutim, tokom djetinjstva, roditelji su primijetili da mozak njihovog sina funkcioniše drugačije od mozga druge djece. Naime, kada bi mu postavili zadatak da pomnožni dva višecifrena broja, Danijel bi u roku od nekoliko sekundi dao tačan odgovor.
Da se nešto čudno dešava, prvi je primijetio stariji brat, kojem je bilo zanimljivo da mu postavlja teške zadatke. Roditelji u početku nisu puno obraćali pažnju na sve to; iako su znali da je njihov sin drugačiji, željeli su da vodi normalan život.
Međutim, kod Danijela se sve odvijalo na neki drugačiji način. Kako sam kaže, kada bi vidio brojeve, on bi vidio slike. Štaviše, priznaje da nije trebalo ni da računa, jer kada bi mu neko rekao da pomnožni dva broja, on bi samo zatvorio oči i vidio tačan rezultat.
Vremenom, postao je opsjednut brojevima. Dok su druga djeca igrala fudbal, on bi sjedio i u šumi brojao drveće. Svijet brojki je bio mjesto gdje je Danijel bježao od drugih i gdje mu je uvijek bilo udobno i fino.
Kako je rastao, njegov mozak je obavljao sve komplikovanije matematičke operacije. Primjera radi, korijen nekog broja je izračunavao brže od digitrona, a oborio je i rekord kao jedini čovjek koji je "izrecitovao" broj Pi do posljednje decimale. Riječ je o 22.514 cifara, koje je on izdeklamovao za pet sati i devet minuta i, kako sam kaže, to mu uopšte nije predstavljalo neki napor. A, nije mu bilo naporno, jer Danijel zapravo uopšte ne vrši sve te matematičke operacije u glavi, već mu same "nailaze".
"Kada mi neko kaže da pomnožim dva broja, ja u glavi vidim dva oblika. Te slike počinju da se mijenjaju i razvijaju i odjednom nastaje treći oblik. Taj treći oblik je zapravo tačan odgovor. To je nešto poput mentalnog zamišljanja. To je kao da radite najteže matematičke zadatke bez razmišljanja", kaže on.
Inače, nije tajna da 10 odsto autistične populacije ima ove sposobnosti, ali niko ne zna objasniti zašto. Većina od njih čak ne zna ni objasniti kako to sve izvodi, ali Danijel zna i to je nešto što može biti prekretnica u istraživanju ponašanja savanta, što je naučnicima od ogromne koristi.
Inače, savanti su ljudi koji su mentalno ispod prosjeka normalne populacije, ali se razlikuju u tome što imaju talent za neko specifično područje. I dok većina autističnih savanta ima prilično siromašan i ograničen rječnik, Danijelov rječnik je bogatiji od većine ljudi na planeti. Štaviše, toliko je fasciniran ljudskim jezikom da je čak u glavi stvorio i sopstveni jezik, manti, za koji kaže da je veoma komplikovan.
Naučnici su 2004. godine istražili za koliko dana može da nauči islandski i on je to učinio za svega sedam dana, nakon čega je položio ispit sa odličnim ocjenama. I dok priznaje da uživa u svom svijetu brojeva, kaže da to nekada zna biti vrlo naporno. Naime, nikada ne ide na plažu jer bi automatski počeo da prebrojava zrna pjeska na plaži, zbog čega ih i izbjegava.
"Imam osjećaj da se kod mene dešava nevjerovatna mentalna aktivnost. Opsjednut sam oblicima i teksturom. Šta god pogledam, počinjem da analiziram. Recimo, ako odem na pijacu, analiziram svaku cijenu, svaki oblik koji vidim", kaže on, dodajući da zbog svega toga nema neku normalnu dnevnu rutinu, niti bi mogao da radi od devet do pet, kao ostali ljudi.
nezavisne.com
