Jedan od najvažnijih menadžera njemačke poslijeratne industrije, umro je u momentu kada se njegov koncern nalazi u jednoj od najvećih kriza od fuzije sa "Tisenom" u "Tisen Krup", 1999. godine.
Bajc, menadžer-filozof, spasilac Jevreja u crnim vremenima, nikada nije bio član nijedne partije, premda su se za njegovo mišljenje i stav političari otimali, a postao je legenda za života, kao prvi čovjek "Krupa" koji uvijek "ima posljednju riječ".
Smrt velikog menadžera koji je želio da bude ljekar, izavala je veliku žalost u Njemačkoj.
Bio je aktivan do kraja života, o čemu svjedoči činjenica da je početkom ove godine bio na sjednici skupštine akcionara "Tisen Krupa" u Bohumu, gdje su ga pristuni pozdravili snažnim aplauzom.
Bajca je 1953. godine u "Krup" doveo Alfrid Krup fon Bolen und Halbah, a kada se njegov sin Arnt odrekao imovine u koncernu, Bajc je od esenskog giganta napravio kapitalno društvo.
Od 1970. godine bio je predsjedavajući Nadzornog odbora, a od 1999. godine i počasni predsjedavajući Nadzornog odbora "Tisen Krupa".
Bajcu, kažu poznavaoci njemačke poslijeratne industrije, treba zahvaliti što je Njemačka i danas domovina jednog giganta u čeličnoj indistriji, koji se, istina, trenutno nalazi u turbulentnim vremenima.
Da li je uopšte i koliko posjedovao akcije "Tisen Krupa" ne zna se, ali se zna da je vladao kao partrijarh i da se njegova riječ poštovala, jer je poslije smrti poslednjeg Krupa bio upravnik cjelokupnog nasljeđa.
Nije mislio na penziju, a izgleda ni na na nasljednika koga, kažu poznavaoci, svjesno nije imenovao.
Upravljao se svojim osjećanjima, a mediji podsjećaju i da je za vrijeme Drugog svjetskog rata spasao više stotina Jevreja, za šta je, zajedno sa suprugom, 1973. godine posebno priznanje od holokaust-memorijanog centra Jad Vašem u Izraelu.
Izvor: b92.net
