Jedan od najpoznatijih savremenih crnogorskih likovnih stvaralaca, Mihailo Mujo Jovićević, predstavio se publici na Cetinju svojom izložbom pod nazivom „Njegoševa nebeska svjetlost“ koja je otvorena u Nacionalnoj biblioteci na Cetinju. Riječ je o jednom u nizu programa kojim NB „Đurđe Crnojević“ obilježava 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. To je - nakon punih 45 godina - bila Jovićevićeva samostalna izložba na Cetinju!
Mihailo Jovićević je rođen 1939. godine na Cetinju. Završio je čuvenu Srednju umjetničku školu u Herceg Novom i Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu. Slikarstvo je studirao kod Mila Milunovića, a konzervaciju u klasi Milorada Medića kod koga je i magistrirao. Bio je profesor na Kulturološkom i Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, kao i na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. Doskoro je bio i redovni profesor na Fakultetu vizuelnih umjetnosti u Podgorici.
Do sada je imao više od 20 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a dobitnik je i Trinaestojulske nagrade. Izuzetan opus Mihaila Jovićevića danas čini više od 10.000 radova, koji su rađeni u različitim tehnikama i materijalima.
ANALITIKA: Kakvi su utisci, što ste - nakon toliko vremena - opet pred cetinjskom publikom .
JOVIĆEVIĆ: Utisci su preko mog očekivanja u svakom pogledu, a moje slike su se dobro uklopile u prostor biblioteke. Izložbu prati knjiga/katalog „Kroz zamršeni svijet svjetlosti i haosa“ za koju je tekst napisao profesor Boško Mijanović. To je u stvari mala monografija mojih radova na temu “Luča mikrokozma“. Posebna vrijednost su izvodi što su rekli o mom radu poznati istoričari umjetnosti i intelektualci. Dizajn i fotografije je veoma kvalitetno uradio Nikola Jovićević.
ANALITIKA: Koliki je uticaj Njegoševog djela na vaše stvaranje?
JOVIĆEVIĆ: Uticaj Njegoševog djela na moje stvaralaštvo je evidentno. Našim generacijama koje su rasle bez interneta, televizije - ja i bez električne energije pa prema tome i bez radija - Njegoš i njegovo djelo bili su jedina svjetlost. U osnovnoj školi znao sam dosta stihova, a kao đak Umjetničke škole uradio sam više ilustracija „Gorskog vijenca“ a za sliku „Stari grade sjediš pokraj mora“ dobio sam prvu nagradu koju dodjeljuje centralni komitet Narodne omladine i Republički odbor za proslavu dana mladosti 1958. godine.
Prvu izložbu u Umjetničkoj galeriji (danas Plavi dvorac) posvetio sam djelu „Luča mikrokozma“, to je bilo prije ravno četrdesetpet godina.
Radio sam oko deset godina na formiranju galerije „Umjetnici Jugoslavije Njegošu“, postavke Njegoševog muzeja, restauracije nekoliko Njegoševih portreta, postavkeNjegoševe rodne kuće za koju sam uradio rodoslov i sliku Njegoš sa pratnjom (po Orou)….
ANALITIKA: Na otvaranju izložbe ste rekli da svakoga dana sa prozora ateljea gledate zalazak sunca iza vrha Lovćena i da su vaše slike danas realnije nego ranije…
JOVIĆEVIĆ: Izložio sam sliku pod nazivom „Zalazak sunca posmatran iz mog ateljea“. Čovjek mojih godina više se okreće zalasku nego izlasku sunca. Na prvoj izložbi koju sam posvetiodjelu „Luča mikrokozma“ moje slike bile su potpuno apstraktne za ono vrijeme. Danas one izgledaju drugačije.
ANALITIKA: Da li su izložbe i za vas jedan od važnijih momenata bavljenja umjetnošću?
JOVIĆEVIČ: Izložbe su potrebne osobito za mlade stvaraoce ne samo zbog afirmacije već i sagledavanja sopstvenog djela. Ali, u mom slučaju izložbe su „gubljenje dragocjenog vremena“ i potrebno je više mjeseci da uđem ponovo u ritam. Ipak izložbe prekidaju monotoniju što dugi boravci u ateljeu donose.
ANALITIKA: Vaši počeci, razmišljanja o umjetnosti, uzori, školovanje i druženje sa kolegama i profesorima u Herceg Novom i Beogradu?
JOVIĆEVIĆ: Da. Moji počeci u umjetničkoj školi bili su ispunjeni radom. Nijesam imao uzora ili tačnije da kažem - nijesam znao što to zapravo znači. Ja sam poštovao profesore, ali sa njima se nijesam družio niti bio prijatelj.
Najljepše od svega je druženje sa kolegama, to je ono što ostaje za čitav život.
ANALITIKA: Religioznim slikarstvom bavite se od početaka svog stvaralaštva. Prikazujete i pričate vrlo uspješno hrišćansku tradiciju, ne koristeći ustaljene ikonografske modele. Međutim, Vaš originalan rukopis utemeljen je na iskustvima moderne umjetnosti. Kako ste uspjeli da povežete i nađete smisao u moderni kojom se bavite sa religioznim temama?
JOVIĆEVIĆ: To je tema na koju sam pokušavao da odgovorim. Pojedini istoričari umjetnosti su pokušavali da objasne taj fenomen i svima je bilo jasno - osim meni. Sjetio sam se - jedan posjetilac moje izložbe me pitao: „da li je „Luča mikrokozma“ književno, religiozno ili filozofsko djelo“ ?
Ja jedino mogu da tvrdim da su moje ilustracije „Luče mikrokozme“ samo likovno „priviđenje strašno“ .
ANALITIKA: Osim Vašeg stvaralaštva, dugo ste se godina bavili pedagoškim radom i konzervacijom…
JOVIĆEVIĆ: Moj pedagoški rad je manje više poznat. Srećan sam što sam radio sa tako talentovanim mladim ljudima. Mnogi od njih su danas afirmisani stvaraoci.
Što se tiče posla konzervacije… Vidite, od studentskih dana do danas bavio sam se eksperimentima sa različitim materijalima. Moje bavljenje konzervacijom pomoglo mi je da sagledam i drugu stranu kao što su procesi starenja i agensi degradacije pojedinih materijala. Moje angažovanje kao stipendiste i saradnika Republičkog zavoda za zaštitu spomenika Crne Gore poklopio se sa velikim kampanjama kao što su: Konzervacija Risanskih i Petrovačkih mozaika. Kasnije sam radio na skidanju fresaka manastira Pive i Dubočice. Poslije katastrofalnog zemljotresa 1979. godine sa ekipom muzejskih stručnjaka restaurirali smo i konzervirali oko 1.400 radova iz najznačajnijih Crnogorskih zbirki. Posebno bih naglasio da sam bio mentor za oko stodvadeset studenata Kulturološkog fakulteta, koji su za svoje diplomske radove imali konzervaciju i restauraciju značajnih slikarskih djela.
Radio sam projekat konzervacije reljefne karte Crne Gore kao problem „Zaštita bojenog sloja na betonskoj podlozi“
ANALITIKA: Bili ste profesor na Kulturološkom fakultetu na Cetinju, tada jedinom ove vrste u bivšoj Jugoslaviji. Kada se sada osvrnete, što mislite, koliko smo te školovane ljude uopšte znali da, kao društvo, iskoristimo?
JOVIĆEVIĆ: Kulturološki fakultet se formirao na savremenim evropskim iskustvima za razvoj kulture i zaštite kulturnih dobara. Ambicije su bile da preraste u Univerzitet kulture. Bio je orjentisan - ne samo na Crnu Goru - već na bivšu Jugoslaviju. Pozivani profesori, bili su najpoznatije ličnosti iz oblasti koje su predavali. Studenti sa diplomom ovog fakulteta danas su vodeće ličnosti iz tih oblasti.
Ipak institucije crnogorske kulture su ostale zatvorene za mnoge. Trideset godina se pokušavalo da se otvore poslijediplomske studije za studente ovog fakulteta ali bez uspjeha. I to govori o nama.
Ivan KERN
