- Mislila sam o sebi kao o kosmopolitskoj osobi, ali su moje police sa knjigama govorile drugačije. Izuzev nekoliko indijskih romana i po jedne australijske i južnoafričke knjige, sve ostale koje sam imala pripadale su britanskoj i američkoj literaturi. Da stvar bude gora, skoro da nisam nikada čitala ništa od knjiga prevedenih na engleski. Moje čitalačko iskustvo u potpunosti je bilo zasnovano na autorima sa engleskog govornog područja, napisala je Morgan u nedavno objavljenom tekstu za BBC.
Upravo je tada ispunila izazov koji je sebi postavila početkom 2012. godine. Njen cilj bio je da tokom narednih dvanaest mjeseci pročita bar po jednu knjigu iz svih zemalja svijeta, njih 195 priznatih od strane Ujedinjenih nacija, kao i knjigu sa Tajvana, bivšeg UN člana.
U početku nije imala ideju o tome kako da dođe do knjiga, niti koje knjige bi trebalo da pročita, pa je zbog toga otvorila blog “A Year of Reading the World” kako bi stupila u kontakt sa zaljubljenicima u knjige iz cijelog sveta.
- Odziv je bio nevjerovatan. Prije nego što sam shvatila u šta se upuštam, ljudi iz svih krajeva planete javili su se sa svojim idejama i preporukama, nudeći mi pomoć. Neki su čak poslali i elektronska izdanja knjiga iz svojih zemalja, dok su drugi napravili mini istraživanje o tome koju bi knjigu iz njihove zemlje trebalo da pročitam, priča Morganova.
Naročito ju je obradovalo kada su joj pisci Ak Velsapar iz Turkmenistana i Huan David Morgan iz Paname poslali svoje još neobjavljene radove prevedene na engleski.
Problem je nastao kada je trebalo da se lati knjiga iz manjih zemalja koje nisu toliko ažurne u prevođenju na engleski jezik. Upravo zbog toga posebno nju je dirnuo primjer iz male ostrvske države Sao Tome i Prinsipe.
- Kada je i ta divna zemlja došla na red, tim volontera iz Evrope i SAD preveli su zbog mene zbirku kratkih priča književnice Olinde Beže, samo kako bih mogla nešto da pročitam i iz njihove zemlje, navodi Morgan.
Prihvatila je i izazove pojedinih zemalja, kao što su Maršalska ostrva, u kojima je tradicija usmenog predanja jača od pisane riječi, pa je uz pomoć brojnih dobrovoljaca došla do zapisa kratkih legendi i priča.
Iz Crne Gore joj se javila spisateljica Ksenija Popović koja ju je obavijestila čim je njen roman “Uspavanka za Vuka Ničijeg” objavljen na engleskom. Morgan je knjigu opisala kao “sirovu i neustrašivu”, dok je zbog hrvatskog romana “Naš čovjek na terenu” poželjela da pročita još knjiga autora Roberta Perišića.
Kada je u pitanju Srbija, problema nije bilo. Koleginica Tijana, koju je upoznala na fakultetu, donijela joj je na poklon englesko izdanje romana “Komo” Srđana Valjarevića, koje je objavila Geopoetika u ediciji “Srpska proza u prevodu”.
- To je jedna od najzabavnijih knjiga koje sam pročitala ove godine, i istovremeno jedna od najdubljih. Ako možete da nabavite jedan primjerak, obavezno je pročitajte, vrijedna je truda, napisala je Morgan.
Kada je u pitanju bosanskohercegovačka literatura, do njenih ruku stigla je knjiga “Kako vojnik popravlja gramofon” Saše Stanišića, dok je iz Slovenije dobila roman “Zlatni tuš ili šta muškarci žele” Luke Novaka.
Na kraju uzbudljive godine, Morgan piše da je cio izazov bio, bez sumnje, vrijedan truda, a što je najvažnije od svega, počela je da gleda svijet drugim očima.
- Jedno po jedno, imena zemalja sa liste počela su da se pretvaraju iz čistog izazova sa početka priče u vitalna, živa mjesta ispunjena smijehom, ljubavlju, bijesom, nadom i strahom. Zemlje koje su mi nekada djelovale egzotično i udaljeno, sada su mi bliske, postale su mjesta sa kojima mogu da se poistovjetim. I kada su "prave", knjige svijet oko nas čine jos stvarnijim, zaključila je Morgan na kraju svog, priznaćete neobičnog putovanja oko svijeta.
Izvor: b92.net
