Pred Anketnim odborom za ispitivanje okolnosti vezanih za aferu „snimak” predsjednik Vlade i Demokratske partije socijalista Milo Đukanović je u okviru svoje izjave date u ponedeljak, samo u jednoj rečenici sažeo sve ono što su njegove partijske kolege prije njega uporno ponavljale - "DPS nikad nije zloupotreblajvala državne resurse u svrhu pobjede na izborima”.
I tako petnaest puta, funkcioneri DPS-a koji su za nešto više od mjesec ipo dana prodefilovali kroz Anketni odbor: od predsjednika opštinskih odbora, bivših ministara. do aktuelnog premijera - svi su ukazivali su da nema nikakvih dokaza da se DPS bavila bilo kakvim zloupotrebama.
Iako su poslanici opozicije uporno postavljali pitanja o zloupotrebama državnih resursa, jednokratne socijalne pomoći, sredstava iz međunarodnih fondova ... odgovor je uvijek bio isti – nikakva zloupotreba nije dokazana, treba razdvojiti priče pojedinaca na partijskim sastancima od zvaničnh stranačkih odluka. Ono što je crnogorska javnost čula na snimcima sa sjednica stranačkih organa predstavljano je kao „uobičajena aktivnost ozbiljne političke partije”.
Legitimno političko djelovanje: U tome je jedan od paradoksa tek završene parlamentarne istrage: nove podatke nijesu prezentovali „istražitelji” iz opozicije, već predstavnici Demokratske partije socijalista.
Tako je politički direktor DPS-a Tarzan Milošević imao sjajnu priliku da javno dokumentovano izloži kako nije bilo nikavih zloupotreba sredstava iz MIDAS projekta kada je bio ministar poljoprivrede što je - kako je naveo - potvrđeno od strane sve četiri kontrolne misije Svjetske banke. I aktuelni ministar turizma Branimir Gvozdenović, koji je dao izjavu u svojstvu bivšeg direktora DPS-a, iskoristio je priliku da zasnuje odbranu: rekao je da su transkripti koji se tiču nevažećih listića napravljeni poslije izbora i da je DPS kao ozbiljna partija morala „ostvariti komunikaciju u mjestima gdje je najveći procenat nevažećih listića”.
Slično je zvučala izjava ministra za ljudska i manjnska prava Suada Numanovića, koji je istakao da je neosnovana tvrdnja da se isplata socijalne pomoći pojačava u mjesecima prije izbora. To je potkrijepio podatkom da je tokom 2011. godine - kada nije bilo izbora - iznos pomoći bio veći nego izborne 2012. godine!
Na drugoj strani, umjesto potrage za novim dokazima protiv DPS-a, opozicioni poslanici su strategiju temeljili na – isčitavanju transkripata sa sjednica DPS-a, mjesecima ranije već objavljenih u listu „Dan”.
Štimovanje naslova: Očito, mašinerija Demokratske partije socijalista osmislila je, ne samo strategiju odbrane, nego i – kontranapada, prvenstveno u cilju diskreditacije uređivačke politike lista „Dan”
Tako je, tokom saslušanja gradonačelnika Mojkovca Drejana Medojević do izražaja došlo “blago štimovanje naslovnih konstrukcija” što je Medojević obilato iskoristio. On je svoje izjave na partijskim sastancima pravdao time da nije tačno da je rekao da „štete od poplava treba platiti „samo” članovima DPS-a”, naglašavajući da u njegovoj izjavi ne postoji to „samo“ , da je to redakcijski „dodatak” i da je svim građanima Mojkovca koji su se prijavili isplaćena odšteta.
Sličnu „metodologiju” razobličavanja medijskog spinovanja koristili su i Daliborka Pejović, Branimir Gvozdenović i, posebno na kraju, Milo Đukanović koji je ponovio optužbe da je list „Dan” svojevremeno osnovan od strane obavještajno-bezbjednosnih struktura iz Beograda i da je afera osmišljena po starom, oprobanom receptu – prvo medijska senzacija, potom politička akcija.
Izjave ostalih ispitanih su bazirane na sličnim konstatacijama. Poslanici opozicionih partija su samo mogli da ponavljaju ista pitanja na sjednicama koje su ponekad trajale i po pet sati da bi na svako pitanje dobili - sličan odgovor.
Seljačke dosjetke i psihijatar: Kad govorimo o Anketnom odboru nemoguće je ne pomenuti stalne svađe koje su prijetile da rad tog skupštinskog tijela pretvore u lakrdiju.
Teško da je ijedna sjednica prošla bez prepucavanja na relaciji predsjednika Koče Pavlovića i poslanika DPS-a Milutina Simovića i Obrada Stanišića.
Dok je Pavlović svoje kolege optuživao da namjerno opstruiraju rad odbora, oni su naglašavali da Pavlović drsko zloupotrebljava svoj službeni položaj često kršeći proceduru. Međusobni antagonizam kulminirao je prilikom saslušanja bivšeg političkog direktora DPS-a Branimira Gvozdenovića, kada je predsjednik odbora Koča Pavlović svom kolegi Simoviću rekao da „te seljačke dosjetke ostavi za tamo gdje je navikao da ih baca”, dok je Stanišiću poručio da “ne zvoca”...
Žovijalnoj atmosferi i unižavanju rejtinga Aketnog odbora doprinos je pružio i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša koji „nije znao” zašto je pozvan na saslušanje pa je stoga sa sobom doveo i psihijatra da „sjednicu proprati iz tog ugla”.
Ono što je uradio Mugoša, možda i najbolje govori o tome koliko je Demokratska partija socijalista ozbiljno doživljavala rad Anketnog odbora, a stalne svađe i prepucavana govore o tome da Pavlović jednostavno nije imao kontrolu nad radom tog skupštinskog tijela, niti je znao da usmjeri raspravu u pravcu koji odgovara opoziciji.
Da je opozicija suštinski nezadovoljna razvojem događaja i efektima parlamentrane istrage svjedoči još jedan detalj. Uoči saslušanja predsjednika Vlade i DPS-a Mila Đukanovića dnevna novina „Dan” objavila je informaciju da je vršilac dužnosti VDT-a Veselin Vučković naredio istragu protiv čelnika budvanskog odbora DPS-a Bora Lazovića zbog, kako su naveli, neistinitih tvrdnji saopštenih pred Anketnim odborom. Lazović je, međutim, kazao da nema informacije da je protiv njega pokrenuta istraga, ali da podržava istragu jer će ona utvrditi da je sve što je rekao na Anketnom odboru bilo tačno. Kasnije će se ispostaviti da je prijavu protiv Lazovića – što znači i reakciju tužilaštva – podnio upravo Koča Pavlović. Zašto bi predsjednik Anketnog odbora djelovao vanparlemntarnom akcijom, osim ako ne strahuje da će parlamentarna istraga završti – tehničkim izvještajem, a ne osudom DPS-a?
Stoga je opravdano postaviti pitanje - da li je prijava protiv Lazovića samo pokušaj da se javnosti dočara slika o tome da je rad Anketnog odbora već imao nekog konkretnog efekta.
Upitna stvarna svrha Odbora: Prije nego što je uopšte i bilo priče o Anketnom odboru koji bi raspravljao o detaljima afere „snimak“ ozbiljna politička šteta DPS-u već je bila nanijeta.
Vijest o „ćaskanju pojedinaca“ na sjednicam organa vladajuće partije došla je do Brisela i brojni zvančnici EU – od Mitje Drobniča, Stefana Sanina sve do Štefana Filea - bilo javno ili nezvančno osudili su ono što se desilo i apelovali da se stvar do kraja ispita unutar crnogorskih institucija.
Je li se u tome uspjelo? Narednih sedam dana Anektni odbor za rasvjetljavanje okolnosti vezanih za aferu „snimak“ pokušaće da konstituiše izvještaj koji će imati makar minimalnu podršku.
Nezavisno od toga da li će u izvještaju Anketnog odbora koji je formiran za ispitivanje činjenica vezanih za aferu „snimak” stajati neki, iole konkretniji, zaključak ili će to biti dokument tehničke prirode - ispostavilo se da je nestručno vođena parlamentarna istraga u stvari bila idealna prilika funkcionerima DPS-a da objasne ono što nijesu ranije mogli i da se bore za popravak imidža vlastite partije. Zato je, nakon svega, opravdano postaviti pitanje: da li je opozicinim partijama i kreatorima afere bilo bolje da se čitava priča završila na novinskim tekstovima i medijskim spekulacijama?
Balša KNEŽEVIĆ
