Američki dnevnik, opisujući Tačija, navodi da su ga saborci zvali "Zmija" i da je važio za nemilosrdnog komandanta, koga su se najviše bojali tokom rata na Kosovu 1999. godine.
"Bivši komandanti Oslobodilačke vojske Kosova OVK i zapadne diplomate kažu da je on takav bio, da je naređivao hapšenja, ubistva i čistke u redovima pobunjeničke vojske, da bi se otarasio potencijalnih rivala", piše njujorški list, dodajući da Tači sve to negira.
"Većina ljudi u Srbiji smatra da je Tači ratni zločinac koji nije optužen i da je to personifikacija duplih standarda pobjedničke pravde", prenosi Njujork tajms riječi predsjednice Udruženja novinara Srbije Ljiljane Smajlović.
"On sad želi da zaboravi svoju prošlost, kao što svaki gospodar rata sa prostora bivše Jugoslavije sebe sada pretvara u liberalnog demokratu", navodi srpska novinarka.
Tači u intervjuu za ovaj list odbija sve te ocjene, ističući da se on borio protiv "nasilnog neprijatelja tokom rata".
"Borio sam se na pravoj strani istorije, oslobađajući moj narod tiranije, protiv nemilosrdnog neprijatelja koji je pokušao da izvrši genocid", tvrdi aktuelni kosovski premijer.
Međutim, prošlost ga i dalje goni, ocjenjuje Tajms i podsjeća da ga je Savjet Evrope 2010. godine optužio da je predvodio trgovinu ljudskim organima, kao i da je učestovao u krijumčarenju heroina i oružja, za vrijeme i poslije sukoba.
"Tako nešto se nikada nije dogodilo, mi nemamo što da krijemo", odgovara Tači na pitanje o Žutoj kući, dodajući da će za Kosovo biti bolje da se što prije cijela priča istraži, jer on vjeruje u "istinu i pravdu".
Njujork tajms piše da ga je američki potpredsjednik Džozef Bajden nazvao "Džordžom Vašingtonom Kosova", ali da se i pored toga njegova vlada suočava sa stalnim optužbama za bujanje korupcije.
"U maju je on doživio još jedan udarac, kada je EU naredila hapšenje sedam bivših komandanata OVK zbog optužbe za ratne zločine, od kojih su dvojica njegovi bivši bliski saradnici", piše njujorški dnevnik.
Tači je i te optužbe odbio, rekavši da su njegovi ljudi bili samo "borci za pravdu".
„Potrebno je mnogo više od oružja da bi se postalo čovjek. Potrebno je mnogo više od dozvole za nošenje oružja. Suprotstavi se neprijateljima, izbjegavaj ih kad možeš. Džentlmen će se povući, ali nikad neće bježati“, rekao je Tači.
On je kazao da ga je iskustvo iz rata naučilo da bude strpljiv tokom šest mheseci pregovora koji su trajali po 12 satni dnevno ove godine, kada se suočio sa svojim bivšim neprijateljem, premijerom Srbije Ivicom Dačićem. Dačić je bio portparol Slobodana Miloševića u vrijeme rata, čije su snage pokušale, bez uspjeha, da ga uhvate i ubiju.
„Nije bilo lako sjedjeti jedan preko puta drugog za stolom, dva bivša zakleta neprijatelja“, rekao je Tači, sjećajući se svog prvog "čudnog" rukovanja sa Dačićem.
Ali, je dodao da je na kraju ipak prevagnuo pragmatizam i da je pomoglo i to što je kod kuće slavljen kao bivši vojnik. Tači je rekao da mu je borba u krvi. Njegov đed sa očeve strane borio se protiv nacista, a poslije rata njegova porodica postala je izrazito anti-komunistički raspoložena i borila se protiv srpskih snaga u jugoslovneksoj vojsci.
Aktivan već kao tinejdžer, zainteresovao se za politiku dok je posjećivao porodicu u Beču i Parizu tokom 1980-tih, i razmišljao o mogućnosti “normalnog” života daleko od pendreka srpske policije.
Zaslužan je transformisanje podijeljene OVK u jedinstvenu borbenu mašineriju krajem 1990-tih, dok su jačali sukobi sa srpskim snagama. Njegovi drugovi sjećaju se kako je hodao planinskim granicama između Kosova i Albanije više od 50 puta, noseći kamuflažnu uniformu i izbjegavajući sprske snajpere, ponekad i preko snijega nekoliko metara dubine.
Zamjenik šefa diplomatije, Petrit Selimi se sjeća: „Smatrali smo ga harizmatičnim, čvrstim, hrabrim i smjelim borcem“.
