- Pružanje adekvatne pomoći za djecu oboljelu od raka trebao bi da bude jedan od prioritetnih zadataka svakog društva. U vremenu kada sve više djece obolijeva od različitih oblika tumora, treba poraditi na prepoznavanju problema sa kojima se suočavaju djeca i članovi njihove porodice, objašnjava predsjednik udruženja Dijana Stojanović.
Ona ističe da se sva djeca iz Crne Gore šalju na liječenje u Beograd, jer u našoj zemlji ne postoji hemato-onkološka pedijatrija.
- Samim dolaskom u bolnicu, u nepoznat grad i okruženje, i djeca i roditelji se suočavaju sa traumom. Prvo što ostavi težak utisak su djeca bez kose koja te dočekaju na odjeljenju. Slijedi saopštavanje dijagnoze da ti je dijete teško bolesno i da je izliječenje vrlo neizvjesno. Roditelj nema izbora bez da se suoči sa situacijom i da se bori kako zna i umije. A borba je dugotrajna, mučna i neizvjesna. Iscrpi, kako fizičku i psihičku, tako i finansijsku snagu. S obzirom na to da smo svi iz udruženja roditelji sa iskustvom dječijeg kancera, a kako u Crnoj Gori ne postoji slično udruženje, odlučili smo da nešto uradimo po tom pitanju. Naš cilj je da pružimo sveobuhvatnu pomoć porodicama koje se nađu u toj situaciji i možemo reći da naš rad javnost prepoznaje kao vrijedan i potreban, navodi Stojanović.Udruženje se bavi pružanjem pomoći, podrške i razmjene iskustava roditelja čija se djeca liječe, roditelja čija su djeca uspješno završila liječenje i roditelja koji su izgubili dijete zbog maligniteta. Ideja o formiranju “Fenixa” je proizašla iz potrebe da se kontaktiraju porodice i razmjene iskustva, da se upute na lokalna udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti u Srbiji.
“Nemamo neka značajna finansijska sredstva, ali uz pomoć nekih firmi iz Crne Gore uspjeli smo da ostvarimo jedan od prvih ciljeva - plaćanje smještaja u roditeljskim kućama djeci iz Crne Gore i njihovim roditeljima. U planu nam je organizovanje rehabilitacionog kampa za djecu liječenu od raka. Saradjujemo sa doktorom hematologom iz Crne Gore, ali i sa doktorima iz Beograda kod kojih se naša djeca liječe i sa udruženjima iz Srbije koja takođe pomažu našoj djeci i vode računa o njima. Naša je želja da pomognemo porodicama psihološkom i materijalnom podrškom, kako bi oni svu svoju snagu mogli da usmjere samo na liječenje djeteta. Za sve to nam je potrebna i podrška javnosti. Nadamo se da će mnogi osjetiti potrebu da pomognu i da prepoznaju probleme sa kojima se suočavaju oboljela djeca“, zaključuje Dijana Stojanović.
Ž.MILOVIĆ
