Niko više ne sumnja da će danas Privredni sud proglastiti stečaj u KAP-u. Takav razvoj događaja, nagovijestio je stečajni upravnik Veselin Perišić koji je naznačio da je u sadašnjoj situaciji, kada KAP nije u mogućnosti da prodaje robu Glenkoru kao ekskluzivnom kupcu, u nedostatku garancija da će sredstava ove švajcarske kompanije sa računa VT banke biti prenijeta na račun KAP-a, on nije u mogućnosti da spriječi potencijalno zaustavljanje proizvodnje i promjenu imovinskog stanja KAP-a kao dužnika.
- Zato sam na osnovu informacija koje sam dobio od izvršnog direktora KAP-a Dragana Mijovića, obavijestio Privredni sud da je održavanje proizvodnje u sadašnjim okolnostima nemoguće, saopštio je u petak Portalu Analitika Perišić, dodajući da je uvođenje stečaja neophodno.
Dvije vrste stečaja: Prema važećem Zakonu o stečaju, moguć je stečaj kroz reorganizaciju koji podrazumijeva sprovođenje plana ozdravljenja firme u roku koji može biti najduže pet godina. Alternativu predstavlja klasični stečaj, koji nakon proglašenja bankrota, vodi rasprodaji imovine dužnika i likvidaciji kompanije. Ono što je najvažnije je da se procesom uvođenja stečaja sva upravljačka prava prenose na stečajnog upravnika, a i svi ugovori o plaćanju prestaju da važe. Prvi zadatak stečajne uprave biće da odredi dugovanja i potraživanja KAP-a, na osnovu kojeg će se sačiniti Odbor povjerilaca.
Po slovu zakona, postupak stečaja podrazumijeva svrstavanje dugova u tri isplatna reda, prema činjeničnom stanju koji sačini stečajni upravnik. U prvom isplatnom redu su sva potraživanja radnika po osnovu zaostalih plata i naplata izvršnih sudskih presuda. U drugom isplatnom redu su zaostale neplaćene obaveze državi po osnovu poreza i doprinosa. Treći na redu su svi ostali dugovi. Na osnovu priznatih potraživanja biće formiran Odbor povjerilaca, koji treba da predloži Plan reorganizacije, koji mora imati podršku većine povjerilaca. Vlada, koja bi trebalo da bude najveći povjerilac jer će prijaviti potraživanje izdate i aktivirane garancije od oko 130 miliona eura, priželjkuje da se na neki način reprizira slučaj Željezare, kada je tokom stečajnog postupka prodata nikšička fabrika turskom Toščeliku.
