I ne mogu mu ga osporiti ni oni koji se ne slažu s njegovim odlukama. Sudac koji je presudio bankama i utvrdio da su povrijedile kolektivni interes i prava potrošača u skladu sa svojim habitusom ne skuplja imovinu, nego znanje. Prema njegovoj imovinskoj kartici koju nam je na uvid odobrilo Državno sudbeno vijeće, nema nikakav kredit ni udjele u trgovačkim društvima i investicionim fondovima niti ikakve dugove.
Najstarija kuća na Hvaru
Možda i njegovo porodično porijeklo objašnjava zašto nije tipičan nego kreativan pravnik s vrsnim poznavanjem prava te hrvatske i strane sudske prakse.
Sudac Radovan Dobronić, što dosad nije bilo poznato u javnosti, unuk je hrvatskog kompozitora Antuna Dobronića rođenog u Jelsi na otoku Hvaru. U Zagrebu i još nekim gradovima nazvane su ulice po đedu suca Dobronića, koji je u Pragu završio studije kompozicije 1912., od 1922. do 1940. bio i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a kao umjetnik muziku je temeljio na obilježjima narodnog melosa. Bio je idejni vođa generaciji mladih kompozitora koji će zauzeti središnje mjesto u hrvatskoj umjetničkoj glazbi nacionalnog smjera.
Sudac Dobronić kao jedan od nasljednika autorskih prava svoga poznatog đeda putem Hrvatskog društva kompozitora godišnje prima tisuću do dvije tisuće kuna naknade i to je uredno prijavio u svojoj imovinskoj kartici. Takođe, u svojoj imovinskoj kartici prijavio je da je iza svog pokojnog oca Draška Dobronića naslijedio kuću od 100 kvadrata u Jelsi na Hvaru, staru 500 godina. Ta kuća Dobronićevih jedna je od najstarijih kuća u Jelsi. Suvlasnik je s majkom zemljišta u Vukomeričkim goricama i stare hrastove kuće od 150 kvadrata, koju je takođe naslijedio od oca.
Da materijalno nikako nije bilo ono što ga određuje jasno je i po tome što živi u dvosobnom porodičnom stanu. Od imovine posjeduje još škodu yeti iz 2010. godine, koju je kupio od svoje ušteđevine. Mjesečno prima platu od 11.400 kuna i osim naknade za autorska prava svog đeda nema drugih stalnih honorara.
Sudac Dobronić potpuno je posvećen svome poslu, nema suprugu ni djecu. Godinu dana, koliko je trajao spor Potrošača protiv banaka, zadovoljstvo je bilo, osobito na prvim ročištima, slušati i gledati raspravu uglednih advokata iz najboljih advokatskih društava, koja su zastupala banke, i suca Dobronića. Baš kad bismo pomislili da su mu “doskočili”, sudac bi im na kraju svojim duhovitim i inteligentnim opaskama i citiranjem prakse domaćeg i vrhovnih sudova iz Njemačke, Austrije, Engleske, SAD-a pokazao da mu ipak nisu dorasli.
Iza njega je 17 godina sudačkog staža, a na početku karijere radio je sedam-osam godina kao pravnik za Zagrebačku banku i nije mu padalo na pamet da to skriva, nego je, štoviše, to rekao na prvom pripremnom ročištu advokatima obiju strana u slučaju da žele zbog toga tražiti njegovo izuzeće. Na sebi svojstven način tada im je rekao, mirno i samouvjereno, svjestan da je čist kad je riječ o sukobu interesa: “Razmislite i izjasnite se odmah ili zašutite o tome jednom zauvijek.” Nakon toga niko njegovo izuzeće nije tražio.
Puno čita i puno zna
Izvijestio je sudac Dobronić advokate Potrošača i banaka i da je nakon što je postao sudac prekinuo sve kontakte sa Zagrebačkom bankom, a iako su ga pozivali na proslave, nije na njih dolazio. Prvih godina nije ni sudio u predmetima u kojima je stranka bila Zagrebačka banka, sve dok mu predsjednica suda nije rekla da više nema razloga da ne sudi u takvim predmetima. Uprkos tome što je presudio da je i Zagrebačka banka povrijedila kolektivna prava potrošača, prema banci u kojoj je nekad radio i u obrazloženju presude bio je korektan rekavši da je Zagrebačka banka zadnja počela s plasmanom kredita u “švajcarcima”.
“Vi ste kao čovjek koji vidi da drugi rade pogrešno, pa se kolebate i na kraju postupite isto”, kazao je pravnom zastupniku te banke.
Radovan Dobronić bio je 90-ih i načelnik u Državnom ravnateljstvu za robne zalihe. Za suca zagrebačkog Trgovačkog suda imenovan je 1996. godine. Na njega je kao mlađeg suca najviše utjecao, koliko upućeni znaju, pokojni sudac zagrebačkoga Trgovačkog suda Branimir Majanović, kojega pamte kao smirenog i stručnog čovjeka. Danas više niko na suca Dobronića nema takav profesionalan utjecaj.
Interes za zaštitu potrošača
Prije dvije godine sudac Dobronić je nepravomoćnom presudom bio odbio tužbu Hrvatske radiotelevizije, kojom je traženo da se Hrvatskom novinarskom društvu zabrani emitiranje priloga iz Latinice pod naslovom “Zločini iz privatizacije ne zastarijevaju”. Tada je presudu obrazložio time da je riječ o temi od javnog interesa te da je neopravdan HRT-ov zahtjev za cenzuru, no upravo ovih dana saznalo se da je Visoki trgovački sud tu presudu preinačio u korist HRT-a.
Što će biti na drugostupanjskom postupku u sporu Potrošača protiv banaka to više nije u moći suca Dobronića.
Spor Potrošača protiv banaka, koji je nepravomoćno okončao, bio je jedan od onih postupaka u kojem je dolazilo do izražaja njegovo bogato pravno znanje, ali i interes za zaštitu potrošača, koje štiti Zakon o zaštiti potrošača.
(vecernji.hr)
