Ona je u saopštenju navela da je Zakon o socijalnom stanovanju najznačajniji iz domena socijalne politike svake zemlje i u direktnoj je funkciji razvoja države i borbe protiv siromaštva.
„Borba protiv siromaštva treba da bude jedan od najvažnijih zadataka Vlade, jer je 90 odsto stanovnika Crne Gore dovedeno do stanja socijalne potrebe i to ne svojom krivicom već spretnošću i sposobnošću ove Vlade“, kazala je Popović.
Prema njenim riječima, ono što mora biti prioritet je rješavanje gorućih problema svih građana koji imaju ekonomska ograničenja i ne mogu stambenu potrebu da ostvare na tržištu rada.
„Tu prije svega mislim na marginalizovane društvene grupe kao što su osobe sa invaliditetom, žrtve nasilja, djecu bez roditeljskog staranja, samohrane roditelje, bolesne i osobe starije od 65 godina, izbjeglice i sve ostale koji su u stanju socijalne potrebe“, navela je Popović.
Problem koji u sadašnjim uslovima ograničava primjenu Zakona o socijalnom stanovanju je, kako je dodala, nepostojanje socijalnog kartona pa samim tim ni registra svih onih kojima je potrebna pomoć države.
„Ono što posebno zabrinjava je činjenica da Zakon predviđa da pravo na socijalni stan mogu da ostvare samo državljani Crne Gore, dok oni koji to nijesu, pravo mogu ostvariti u skladu sa međunarodnim ugovorima, a takvi ugovori kod nas ne postoje, kada govorimo o marginalizovanim društvenim grupama, što je klasična diskriminacija ovih osoba“, rekla je Popović.
Činjenica je da to, kako je zaključila, nema uporište ni u Ustavu Crne Gore koji navodi državljanstvo isključivo kao uslov kod pristupa biračkom pravu.
(MINA-BUSINESS)
