Elena Silvestra traži posao. Dvadesetpet joj je godina i živi u Madridu, gdje je završila studije prava i međunarodnu trgovinu. Prije samo nekoliko godina ovo zanimanje je bilo neka vrsta jemstva za dobro plaćen i siguran posao. Ali, ta vremena su prošla.
„Jedini posao koji bih mogla dobiti nije naročito dobro plaćen. Trebala bi raditi 40 sati nedjeljno i pri tome zaraditi samo 300 eura." A zbog toga što se od toga ne može živjeti, Elena se vratila roditeljima koji je finansiraju.
Najdramatičnije u Španiji i Grčkoj: Privredna kriza je pogodila je svom snagom mlade poput Elene. Od izbijanja krize nezaposlenost među mladima je skočila sa 15 na 23 odsto. Prema podacima Eurostata (Europskog ureda za statistiku) 5,6 miliona mladih starosne dobi od 15 do 24 godine je bez posla.
Najdramatičnija situacija je u krizom pogođenim zeljama poput Španije i Grčke u kojima je više od polovine mladih nezaposleno. Iz ovog istraživanja su izuzeti oni koji još uvijek pohađaju školu i studenti.
Konstantin Gurdžijev, profesor ekonomskih nauka sa Triniti koledža u Dublinu objašnjava zašto recesija najviše pogađa mlade. "Mladi radnici su slabije povezani u sindikalnim organizacijama nego stariji, a pri tom nemaju ni ugovore na neodređeno vrijeme. Tako da je za preduzeće mnogo skuplje da uslijed krize otpuštaju starije radnike i onda odlučuju otpustiti i mlađe."
Manje zaposlenih mladih automatski znači manje poreskih platiša za državu i manju potrošnju. Kada mlad čovjek živi na finansijskom minimumu onda ne osniva porodicu ne kupuje ni kuću ni automobil.
Ali, nije u opasnosti samo privredni rast. Socijalni sistem je takođe u opasnosti jer zaposleni mladi plaćaju za starije. Ovakav razvoj događaja na kraju može ugroziti i socijalni mir, kaže finansijski stručnjak iz Dublina profesor Gurdžijev. Jer, to što mladi osjećaju da su ih konzervativne političke snage i socijaldemokrati ostavili na cjedilu, može dovesti do njihovog priklanjanja ekstremističkim pokretima i strankama.
“Nedavni neredi mladih iz socijalno ugroženih slojeva društva u Parizu, Londonu te na kraju i u Stokholmu ne slute na dobro”, smatra Gurdžijev.
Rješenje je u emigraciji iz EU-a: Ova tema je od početka godine visoko pozicionirana u političkim agendama. Tako su i šefovi država i vlada zemalja EU krajem juna u Briselu usvojili program o borbi protiv nezaposlenosti mladih. Za taj program će se iz briselske blagajne izdvojiti šest milijardi eura.
No, pitanje je koliko će sve te mjere pomoći da se problem nezaposlenosti kod mladih prebrodi. Profesor Gurdžijev za današnju generaciju mladih ljudi ima jedan, možda neočekivan savjet: „Onaj ko je dobro obrazovan treba da emigriraiz Evropske unije“. A upravo to želi i Elena. "Ako se stvari ne promijene, razmišljam da odem u inostrastvo. Definitivno ne želim ići u Englesku ili Njemačku, jer u obje ove zemlje već ima previše Španaca. Ali, razmišljam o odlasku u Latinsku Ameriku", kaže Elena.
