Piše: Danilo BURZAN
Odavno su narodna pamet i iskustvo formulisali temeljnu preporuku svim normalnim ljudima da - zarad sopstvenoga zdravlja, ali i normalnoga života - "u svemu treba imati mjeru". Odnosno da "ni u čemu ne treba prećerivati". U savremenoj Crnoj Gori, međutim, dešava se nešto što drastično odudara od rečenih narodskih "preporuka", pa se uvriježila jedna nova praksa, zasnovana na filozofsko-djelatnoj teoriji koju sam ja, uz dozu podgoričkog humora, nazvao - prećerizam.
Za mene (a vjerujem i mnoge drge) dileme nema: Crna Gora je političko-medijski stasala u zemlju u kojoj najveći broj javnih djelatnika voli da (takoreći u svemu) prećeruje! Možda neđe na Planeti ima još takvih, njoj konkurentskih država, ali teško da nam mogu uzeti primat po praktičnoj primjeni te nove "teorije".
Podrazumijeva se, a vjerujem i da to - poštovani čitaoče - iz iskustva znate: radi se o svojevrsnome nadmetanju naših javnih djelatnika u nastojanju da obavezno prećeraju u onome što rade ili govore pred očima crnogorske javnosti! To će, opet, reći da takvi svjesno nastoje da pređu "granice" uobičajenoga kodeksa govorenja i ponašanja, odnosno da "prekadraše" svaku mjeru, ne samo demokratsku, nego (nerijetko) i zakonsku.
Skoro da nema javne djelatnosti u našoj zemlji, u kojoj to nije, ne samo uzelo maha, već i dobrano usavršeno i nalazi se u poodmakloj fazi, pa bi se čak moglo tvrditi da je postalo takmičarska obaveza pojedinaca - javnih djelatnika - koji imaju potrebu (možda obavezu?) da javno afirmišu svoju verziju prećerizma i doprinesu njegovome daljem razvoju.
Kad političari i novinari progovore: Elem, đe gođ da "ubodete" naići ćete na ilustrativne primjere kojim se može potvrditi moja terorija o prećerizmu.
Sasvim logično, u politici nam se najviše (i svakodnevno) nude dokazi za to. Nemilosrdno se u prećerivanju nadmeću političari i pozicije i opozicije. Ovi prvi prvenstveno u dugogodišnjem nuđenju obećanja o boljem životu, u narodu obično zvanih šarene laže, a ovi drugi u drugorazrednim, svjesno iskonstruisanim "bombastim" izjavama kojima zamajavaju svoje birače, a koje već śutradan, najčešće, bivaju demantovane. I nikome ništa, jer će oni prekśutra - opet nastaviti sa prećerivanjem, a, bogme, često i gore od toga...
Što reći za poslenike javne riječi, ovdašnje profesionalne novinare, među kojima je puno onih koji do kodeksa profesije drže kao do lanjskoga snijega, pa im je milija bruka (naravno, tuđa) od osnovnih činjenica, da ne kažem od istine koju su dužni saopštiti javnosti. Prećerivanje, ne samo u komentarisanju zbivanja, već i u pisanju osnovnih formi struke - vijest i izvještaj - postalo je sasvim normalno; štoviše: poželjno i u redakciji - za pohvalu!? Svoj lični odnos prema pojedinim političarima i događajima takvi javnosti nameću kao "normu" za sve.
Akademici, sveštenici i NVO aktivisti: Neki gostujući akademski znalci iz Rusije višekratno upozoravaju ovdašnje građane da nije dobro da Crna Gora uđe u NATO, ističući da bi to moglo da znači da ruske rakete krenu ka Montenegru! Gospodo, zar to nije prećerizam? Batalite da nas stalno tako "branite" – ka vazda...
Prećerizam je odavno postao normalan vid ponašanja i poglavara ispostave Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, vladike Amfilohija (Radovića). Pa je, tome gospodinu, mitropolitu crnogorsko-primorskome, milije javno vitlati verbalnim, imanentno političkim, anticrnogorskim prećerizmima, nego zadobiti koju novu "ovčicu" u njegovome svetosavskom stadu.
I neki aktivisti nevladinoga (ili antivladinoga) sektora jednako stasavaju kao izraziti pobornici prećerizma. Ne samo verbalnoga, već i kroz njihovu primijenjenu "umjetnost". Ohrabreni kolegama iz medija smatraju, recimo, da imaju pravo da farbaju trotoare i ulice, ili da ometaju i zaustavljaju saobraćaj, ne hajući o posljedicama, ili ne razmišljajući o tome što bi bilo da i brojnim drugim takvim "slobodnjacima" padne na pamet da i oni, istovremeno, rade isto takve prećerizme. S tim da ih niko ne smije "ometati" u tome...
Ne znam na koliko plodno tlo nailazi jedna audio reklama, kojom se građanima poručuje da štednjom novca kod njih mogu doći - "do penzije sa 50 godina"! Jeste ta poruka u skladu sa onom famoznom dośetkom o lijenim Crnogorcima, ali, braćo, autori - prećerali ste ga! Kao kad bih ja tim "ciljnim grupama" poručio: dobro je ako se zaposlite do svoje 50. godine, a za penziju imate kad...
Pošto odavno više nije u opticaju ona revolucionarna: "Budimo realni, tražimo nemoguće!" izgleda da je sada dominantna u javnoj upotrebi nova poruka: "Kad ne znaš što'ćeš, prećeruj koliko mo'š!"